PROPOVIJED NA DRUGU NEDJELJU PO USKRSU – NEDJELJU BOŽANSKOGA MILOSRĐA

G. Dubica, 27. travnja 2025.

Da bi bio sretan potrebno je susresti Uskrsloga

UVOD U MISNO SLAVLJE

Braćo i sestre, ova današnja nedjelja zove se i Bijela nedjelja jer su na ovaj dan u prvoj Crkvi novokrštenici po zadnji put odijevali bijele haljine dok su sudjelovali u misnim slavljima. A te bijele haljine su označavale ljepotu i dostojanstvo novog života primljenog na krštenju. Tu ljepotu i to dostojanstvo od ovoga dana trebali su pokazivati, ne više svojom odjećom, nego svojim življenjem.

Ovo je i Nedjelja Božanskog milosrđa koju je svojevremeno proglasio sv. papa Ivan Pavao II. U Božjem milosrđu sadržana je i tajna našeg Boga: njegova svetost, moć njegove istine i ljubavi. Njegova moć upravo je moć milosrđa koja pobjeđuje zlo u svijetu. Papa Benedikt XVI. upravo na današnju nedjelju u svojoj propovijedi je rekao da je „milosrđe odjeća svjetla koje nam je Gospodin dao u krštenju. I ne smijemo dopustiti da se ovo svjetlo ugasi; naprotiv, ono mora svakim danom rasti u nama i donositi Božju Radosnu vijest svijetu.“

Stoga i na početku ove svete mise, kajući se za svoje grijehe i moleći Božje milosrđe i oproštenje, očistimo mrlje koje su se zbog grijeha našle na našoj duši, na našoj odjeći svjetlosti i krenimo ususret drugima, noseći im svjetlo Božjeg milosrđa! – Ispovijedam se …!

HOMILIJA – PROPOVIJED

Braćo i sestre, Nadam se da nema vjernika koji ne nosi u sebi želju susresti Uskrsloga Isusa. Jer bez toga susreta nećemo moći kušati radost Uskrsa, nećemo shvatiti veličinu Kristove pobjede nad našim vlastitim grijehom i našom vlastitom smrću. Svjesni smo ipak, da su privilegirani susreti s njim bili namijenjeni samo malom broju prvih učenika, Isusovih apostola. I sam sam ovih dana, kada su me novinari, povodom smrti pape Franje, pitali kakav je bio moj doživljaj prilikom susreta s njim u sarajevskoj katedrali 2013. rekao da sam se smatrao privilegiranim što mogu pred njim svjedočiti o proživljenom stradanju u logoru – ne samo o svom stradanju nego o stradanju i mnogih drugih i što sam svjedočio o svom oprostu svim mučiteljima koji su nam svakodnevno nanosili neizmjernu bol. Zato naša želja za susretom želja je za susretom u vjeri, jer, kako Isus reče:“ Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju“. I mi danas želimo otkriti izbližega kako se taj susret sa s Uskrslim Kristom snagom vjere može dogoditi ili kako se već nekoć dogodio u našem životu. A mjesta i načine tog susreta možemo tražiti i naći u Riječi Božjoj koja nam se naviješta i o kojoj evo danas razmišljamo!

Strah i zatvorenost

Prva rečenica današnjeg evanđelja otkriva nam da nam Uskrsli Isus ne dolazi u onom trenutku kada smo spremni i dostojni tog susreta, kada je u našem životu sve na svome mjestu. On dolazi uplašenim i obeshrabrenim apostolima, ne smetaju mu zatvorena vrata sobe, ni kada se još češće dogodi – zatvorena vrata našeg ljudskog srca. Ako nas jednom ne nađe, opet će doći kao što je nakon osam dana došao Tomi apostolu kojega prije nije našao. Možda u ovom trenutku i mi nosimo baš takve osjećaje, možda vidimo neuspjeh svoga korizmenog puta (I posta i odricanja ..? Možda se osjećamo nespremnima da budemo radosni jer tu radost nismo dovoljno zaslužili? I nama baš takvima Uskrsli Isus želi reći:“Mir vama! Evo, braćo i sestre, našeg prvog susreta s Uskrslim u vjeri: a to je naš strah, naša zatvorenost i kolebljivost.

Biti s drugima

Dolazak Uskrsloga Isusa ne događa se u trenutku izoliranosti od drugih, ni u trenutku osamljenosti. Uskrsli se ukazuje unutar zajednice svojih učenika. Toma ga baš zato i nije prvi put vidio, jer nije bio s drugim apostolima, nego negdje sam. I naš susret s Uskrslim ne događa se izvan zajednice vjernika, izvan Crkve. Ukoliko želim sesresti živoga Boga, moram biti s onima koji su njegovi. Jedan detalj iz današnjeg prvog čitanja dodatno nam podcrtava važnost pripadnosti Crkvi kako bismo kušali snagu Uskrsloga u svome životu. Djela apostolska nam svjedoče „da se sve više povećavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu, tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, barem sjena njegova osjenila kojega od njih.“ I sama Petrova sjena bila je dovoljna da ljudi ozdrave od svojih bolesti. U toj Petrovoj sjeni i mi živimo ukoliko ostajemo vjerni crkvenom zajedništvu i papi – tj. Petru naših dana! Smrću pape Franje trenutno je ta Petrova stolica ispražnjena. Zato smo svi mi vjernici pozvani moliti ne samo za pokoj duši pape Franje, nego i za izbor što boljeg njegovog nasljednika po nadahnuću Duha Svetoga, kako bi uspješno vodio Crkvu u ime Isusovo! Samo, dakle, u toj sjeni sigurni smo da ćemo i mi susresti Uskrsloga Isusa koji djeluje preko pastira Crkve. To je, dakle, drugo mjesto našeg susreta s Uskrslim Isusom: da budemo dio Crkve!

Oproštenje grijeha

Uskrsli Isus svojim apostolima, a preko njih i svim pastirima svoga stada, koji će poslije doći, kaže: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ Oproštenje grijeha dar je uskrslog Gospodina. Kušati uvijek iznova to oproštenje grijeha i uvijek iznova se sjetiti koliko puta nas je Gospodin spasio i dao nam novi život, koliko puta nas je uskrsnuo iz grijeha, to je naš izravni susret s Uskrslim u vjeri. Ljepotu tog novog života nakon pada u teški grijeh nije moguće opisati sve dok se ne doživi. Pokojni papa Franjo je također na današnju nedjelju Božanskoga milosrđa, točno prije tri godine, u svojoj propovijedi pozvao nas da „stavimo svoje sjećanje na Božji zagrljaj i milosrđe ispred svojih grijeha i padova. Tako ćemo nahraniti svoju radost. Jer ništa više ne može biti isto za one koji iskuse Božju radost! A njegova radost nas mijenja!“ – Evo, braćo i sestre, još jednoga načina da susretnemo Uskrsloga Isus: da kušamo njegovo milosrđe u sakramentu pomirenja – sv. ispovijedi!

Rane

Čuli smo da evanđelje nekoliko puta spominje Isusove rane, njegove probodene ruke i bok, po kojima su ga apostoli prepoznali i koje i sam Toma želi vidjeti i opipati kako bi povjerovao u uskrsnuće. Pokazujući te rane, Isus daje dar mira. Naš mir ne dolazi ni od jedne ljudske sigurnosti, nego od smrtnih rana koje na sebi nosi onaj koji nas je ljubio do kraja, do dara prolivene krvi. Te Isusove rane mjesto su susreta s njim nakon Uskrsnuća. Pitamo se možda: Gdje u vjeri možemo danas vidjeti njegove rane? Pa možemo vidjeti u tolikoj braći i sestrama koji na sebi nose teške tjelesne i duševne boli. To su svi oni maleni, prezreni i zaboravljeni koje je imao na srcu i pokojni papa Franjo, kako su ovih dana i mnogi – ne samo kršćani – isticali. U njihovim ranama nalazimo Isusove rane. Gledajući u njihovu bol i suosjećajući s njima, susrećemo Uskrsloga Isusa.

Jedan svećenik mi je prije više godina pripovijedao kako je čuo od jednog svog kolege svećenika svjedočanstvo o jednom mladom bogoslovu, a to svjedočanstvo pokazuje kako rana teške bolesti može postati mjesto susreta s Uskrslim Isusom. Naime, taj bogoslov je bio u krizi svoga poziva i odlučio je napustiti bogosloviju i s tim i svoj poziv da bude svećenik. Međutim, prije konačnog odlaska saznao je da mu je majka bolesna od teške i neizlječive bolesti. I otišao je kući da bi bio s njom u zadnjim danima njezina života. Bio je uz nju dok je umirala. I nakon nekog vremena susreće taj svećenik onoga bogoslova i pita ga kako mu je nakon što je napustio bogosloviju. A bogoslov mu je odgovorio da na kraju ipak nije napustio bogosloviju. A na pitanje zašto je ipak ostao, odgovorio je: „Dok sam pratio svoju mamu kroz tešku bolest i umiranje, shvatio sam da je na kraju života jednog vjernika presudno važan odgovor samo na jedno pitanje:“Je li Isus uistinu uskrsnuo?“ I tada sam, kaže, najviše povjerovao da je Isus uskrsnuo i da će i moja majka uskrsnuti o uskrsnuću mrtvih! – Zato sve ono što sam mislio da su moji problemi i razlozi zbog kojih sam trebao otići iz bogoslovije, postalo je potpuno nevažno u usporedbi s ovom vjerom u uskrsnuće! I odlučio sam postati u bogosloviji!“ Eto, braćo i sestre, kako ljudska rana i trpljenje mogu postati privilegirano mjesto susreta s uskrslim Isusom. Zato i naše rane i rane onih oko nas poruke su nebeskog Oca preko kojih nas zove sebi, kao što nas zove sebi preko Isusovih rana.

Tomini blizanci

Za apostola Tomu u današnjem evanđelju koristi se i naziv „blizanac“ A riječ blizanac na izvornom starogrčkom jeziku u prijevodu može značiti i „blizanac“, ali i „dvostruki“. Oba ova značenja pomažu nam još bolje razumjeti nas same i naš odnos prema Bogu. Toma je dakle, dvostruk, dvojak, dvoznačan, jer se u njemu izmjenjuju vjera i nevjera; malo vjeruje, pa malo ne vjeruje, malo se udaljuje od crkvene zajednice, pa joj se opet malo vrati. A blizanac je jer ima nekoga tko mu sliči i taj netko sam možda baš ja? Ili si možda baš ti? Možda smo i mi Tome u svojoj nevjeri i svome oklijevanju? Ali i mi živimo u nadi da ćemo mu biti blizanac, sličan i u onom uskliku:“ Gospodin moj i Bog moj!“ Živimo u nadi da ćemo susresti Uskrsloga i osjetiti ga svojim Bogom. Onako svojim kao što je moj dah i moje srce. I da počnemo susretati Uskrslog Isusa u vjeri unutar i svojih vlastitih strahova i grijeha i rana i to u zajedništvu Crkve. Da riskiramo povjerovati, a ne vidjeti, kako bismo bili blaženi! I ako je blaženstvo drugo ime za sreću, a jest, onda krenimo ususret Uskrslom Kristu kako bismo bili sretni!

Amen.

Prema: vlč. Ante Vrhovac