PROPOVIJED NA NEDJELJU USKRSNUĆA KRISTOVA – USKRS
G. Dubica, 20. travnja 2025.

VIDJE I POVJEROVA

UVOD I POKAJNIČKI ČIN
Braćo i sestre, danas radosno slavimo Veliko Otajstvo naše vjere, slavimo
Uskrsnuće Kristovo! Sveti Ivan evanđelist nam pripovijeda kako su onog prvog
uskrsnog jutra svi bili užurbani. Marija Magdalena je rano ujutro, još za mraka
požurila na Isusov grob. Kad je vidjela da je grob prazan, požurila je to javiti
njegovim učenicima, na što su Petar i Ivan potrčali da vide što se to zbilo.
Evo, i mi smo jutros poranili i požurili na svetu misu. Sveta misa koju ćemo slaviti
i naš je otajstveni susret s Uskrslim Kristom. Poput Marije Magdalene i poput
svetih apostola stojimo pred praznim Isusovim grobom i želimo ispovjediti svoju
vjeru pred Uskrslim Kristom kličući: Vjerujemo, Gospodine Isuse, da si uskrsnuo i
da nas uzdižeš u svoju nebesku proslavu! – Neka ta vjera i ta radost ispune i ovo
slavlje i čitav ovaj sveti dan! Ispovijedam se …!

HOMILIJA – PROPOVIJED
Braćo i sestre, uskrsno nam evanđelje na samom početku stavlja pred oči topao i
drag lik Marije Magdalene. Isus je bio njezin Učitelj i Spasitelj. Ženskom
intuicijom ona je spoznala i povjerovala da je On doista od Boga došao te da
govori Božje riječi i Božja djela čini. Zato je Marija Magdalena bila jedna od
rijetkih ( na prste jedne ruke može ih se nabrojiti!) koja je bila uz Isusa i dok je on
visio na križu. Nakon što je Isus bio umro i nakon što je bio pokopan, Marija je i
dalje sačuvala ljubav prema njemu. I zato je evo kako u ranu zoru, još za mraka,
žuri na Isusov grob.
Opazi da je kamen s groba dignut
I onda se događa da je ugledala prazan grob. Marija je zacijelo i dalje vjerovala da
je Isus bio od Boga došao. I dalje je vjerovala da je Isus Božji Pravednik. Možda je

u svojim zbrkanim mislima naslućivala da je Bog zbog nekog razloga dopustio da
Isus umre. Ali prazan grob jednostavno nije mogla razumjeti kao poseban Božji
znak.
I mise, braćo i sestre, u nekim posebnim životnim situacijama, u slučajevima muke
i nevolje, pa i životnih tragedija, osjećamo kao Marija Magdalena. Ne razumijemo,
koliko god bili razboriti ljudi, koliko god bili vjernici, ostanemo bez riječi, bez
objašnjenja. Kako razumjeti nezahvalnost upravo tamo gdje sam ulagao svoj život i
svoje srce. Kako razumjeti činjenicu da – kako nam se čini – stradavaju upravo oni
najbolji, nevini? Kako razumjeti tolike nesreće i tragedije? I kako – s druge strane-
ne razumjeti one koji u nekim strašnim tragedijama počinju sumnjati je li Bog
dobar, pa čak i imali Ga uopće? – Vidimo samo prazan grob – i ništa ne
razumijemo.
Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše – kaže Marija Magdalena.
Grob je prazan. Jedino objašnjenje je bilo – mislila je Marija Magdalena – da je
netko ukrao Isusovo tijelo. Zapažamo ovdje: ne radi se ovdje o ženi nevjernici, ne
radi se ovdje o bezbožniku ili o Isusovom protivniku. Ovdje riječ o vjernici. I to ne
o običnoj vjernici. Marija je bila osobito vjerna Isusova učenica. Nikad ga se nije
odrekla. Slijedila ga je i onda kada su ga gotovo svi napustili. I evo, kako rekosmo,
iz čiste ljubavi, jer je Isusu ostala vjerna i nakon njegove smrti, Marija Magdalena
hiti prva na grob, u rano jutro, još za mraka, vjerojatno nakon neprospavane noći.
Pa ipak, pored njezine neosporive ljubavi prema Isusu, njezina vjera u tome
trenutku još nije mogla prijeći onaj zadnji prag – onu vjeru da je Isus uskrsnuo, da
je svojim uskrsnućem u potpunosti pobijedio zlo i smrt.
Svakako da ne bismo zbog toga trebali Mariju osuđivati Ona je postupila onako
kako postupa velika većina vjernika. Ne govorimo sada o onima koji su se udaljili
od vjere, koji su ravnodušni, koji su potpuno bezvjerci. Govorim o nama
vjernicima, koji ispovijedamo vjeru u Kristovo i naše uskrsnuće. Međutim, dobar
dio svoga života provodimo tako, kao da i nismo vjernici. Na primjer, bez puno
razmišljanja i premišljanja žrtvovat ćemo i nedjeljnu misu, jer upravo toga dana
imamo nešto jako važno ( kao slavlje rođendana, dolazak nekog slučajnog
gosta…). Dopustit ćete da vaše dijete zanemari i župni vjeronauk i osobnu molitvu
i nedjeljnu misu, jer ste mu natovarili toliko slobodnih aktivnosti i jer ste mu
dopustili da noću provodi sate i sate u elektronskim zabavama. Ili: propustit ćete

pozvati svećenika vašem bolesniku, jer vam je kao prvenstveno važna njegova
ovozemna dobrobit..? A što reći kada je u pitanju moral: obiteljski ili spolni? Mi
često živimo kao da i nismo kršćani, kao da za nas zakoni i poticaji Crkve pa i
samo božji zakoni ne vrijede ništa..?
Vidje i povjwrova
I onda, kaže dalje evanđelje, trčeći na grob stiže i onaj blagoslovljeni i ljubljeni
učeni. Kao i Marija Magdalena, i on je već vidio prazan grob. A u grobu je vidio
uredno poslagane povoje i ubrus u kojeg je bilo umotano Isusovo tijelo. I prije nego
što je vidio uskrsloga, i prije nego im je Uskrsli isus izravno progovorio, Ljubljeni
učenik je vidi tek znak: prazan grob kao i složene povoje i ubrus. I povjerovao je
Ne vidje Isus, a povjerova!
E, upravo to – Ivan je prekoračio prag vjere i nade. Vidio je ugalvnom isto što i
Marija Magdalena, ali za razliku od nje, posebnim Božjim darom, oči su mu se
otvorile i on je povjerovao!
To je, braćo i sestre, i naš put! I i živimo u svijetu koji je ispunjen tjeskobama i
nepravdama i bolestima, ali u isto vrijeme živimo u vjeri Kristovoj. Vjerujemo u
Kristovo uskrsnuće. Krist je došao na ovaj svijet ne zato da svijet silom promijeni
ili da ognjem i mačem zatre svaki grijeh, zlo i nepravdu. Isus je donio blagu vijest
spasenja, propovijedao je Kraljevstvo Božje, ono Kraljevstvo koje se rađa duboko u
čovjekovoj duši, te poput kvasca raste i širi se. Krist nam je u ruke dao malenu
svjetiljku da njegovu svjetlost širimo ovim svijetom. Krist nas je osposobio da
budemo njegova živa slika u ovome svijetu. Krist nas poučava i za to nam daje
snage da njegovo spasenje širimo svijetom. Mi vjerujemo da je Krist uskrsnuo, a li
u isto vrijeme mi vjerujemo da naš život na zemlji ima smisla. Ako se ispunjaju
pravila Božjega Kraljevstva na zemlji, za to Boga hvalimo. Aki li nas , s druge
strane, okruži nevolja, nepravda, trpljenje i smrt, znamo da se time suobličujemo
Kristu patniku, Kristu raspetome, koji je nakon smrti uskrsnuo i tako u sebi pomirio
Boga i čovjeka.
Mi kršćani trebamo i želimo biti nositelji Kristova mira i Kristove nade. Mi
trebamo biti nositelji radosne vijesti koja glasi: Krist je uskrsnuo od mrtvih. S
njime i mi već ovdje na zemlji postajemo dionici njegova spasenja. Po tome se
svima nama već ovdje na zemlji daje predokus vječne sreće!

(Amen.)