PROPOVIJED NA TREĆU USKRSNU NEDJELJU – C

G. Dubica, 4. svibnja 2025.

LJUBAV I POSLANJE

( Uskrs na radnome mjestu )

POZDRAV I POKAJNIČKI ČIN

Braćo i sestre, nakon svih događaja kojih smo se spomenuli i koje smo slavili u Velikom tjednu i na sam Uskrs, učenici Isusovi su se, na neki način, vratili u svoju svakodnevicu. Iako su se i dalje morali brinuti za svoje zemaljske potrebe, to im više nije bila jedina briga. Jer je trebalo nastaviti ono što je Isus činio kad je bio s njima. Usprkos svim poteškoćama bili su spremni hodati dalje Kristovim putem.

U današnjem navještaju Evanđelja slušamo kako Isus naviješta Šimunu Petru kako će i na koji način umrijeti, a u odlomku iz Djela apostolskih kako veliki svećenik Isusovim učenicima brani govoriti o Njemu. Unatoč svemu tome, oni ne odustaju i u potpunom predanju Kristu, oni su spremni ići i u smrt za Njegovo ime.

A mi smo danas ipak slabiji u vjeri nego li su to bili prvi učenici i prvi kršćani, ali i mi smo i dalje na tom putu. Zato sada skrušeno priznajmo sve svoje grijehe zbog kojih smo lagodnosti svoga života stavljali ispred Krista i kada nismo imali dovoljno hrabrosti zauzeti se za ljubav i dobrotu! – Ispovijedam se …!

PROPOVIJED – HOMILIJA

Braćo i sestre! Danas bi pitanje svih pitanja, napose za nas kršćane trebalo glasiti: “Čovječe, kakva je tvoja ljubav prema tvome Stvoritelju?“ Kakkva je tvoja ljubav prema tvome Stvoritelju? To spasonosno pitanje Sin Božji postavlja i danas Crkvi, počevši od „stijene“ na kojoj je Crkva izgrađena. A Petrovo ime u prijevodu znači stijena!

Vjerujem da i danas, dok traju konklave – to jest zasijedanje zbora kardinala u Vatikanu – koje je jučer započelo da bi izabrali na čelo Crkve novoga papu kao Petrovog nasljednika, a Kristovog namjesnika, kojega im Duh Sveti nadahne i već prije izabere, vjerujem da i ti kardinali sebi postavljaju gornje pitanje: koji je taj između njih koji će najbolje moći posvjedočiti svoju ljubav prema Stvoritelju i svome Učitelju!

Crkva se zasniva na ljubavi jer je ustanovljena od same Ljubavi, čiste ljubavi. Božanska ljubav Isusa Krista neumorno poziva tijekom čitave povijesti Crkve svakoga čovjeka da ljubi onom ljubavlju kojom Bog ljubi nas. Ljudska se pravednost očituje u ljudskom odnosu prema Božjoj ljubavi. Ljubav želi biti ljubljena, kaže sv. Franjo Saleški. A sv. Franjo Asiški sa žalošću konstatira: „Ljubav nije ljubljena!“ (Želi reći da ljubav nije dovoljno ljubljena… da mi dovoljno ne ljubimo Boga!). Bog nas ljubi i želi da mu mi uzvratimo tu ljubav. Bog nas ljubi ne zbog sebe, već zbog nas. Nismo mi potrebni Bogu. – U jednom Predslovlju molimo: Tebi nije naša hvala potrebna… nego smo mi zahvalni da tebi možemo služiti! – Bog je sam sebi dostatan, no mi smo potrebni Boga u apsolutnom smislu. Nema čovjeka koji može pronaći radost, ispunjenje i svrhu bez traženja sebe u Bogu i s Bogom. Stvoreni smo od Boga koji je Ljubav i otkupljeni smo iz ljubavi. Crkva je majka ljubavi koja čuva, koja naviješta i poziva na rast u ljubavi. Samo pogled usmjeren prema Sinu Božjemu donosi ljubav te ispunjenje moje osobne pravednosti.

Pravedno je, dakle, da Bogu uzvratim ljubav na ljubav. Zato apostol Petar, „stijena“ Crkve, biva pitan tri puta o svojoj ljubavi prema Bogu. Zašto baš Petar? Pa zato što je Petar prvi papa. Prvi koji naviješta ljubav, prvi odgovoran za navještaj Božje riječi. Navještaj se prvenstveno sastoji u ljubavi prema Riječi Božjoj. Snaga moga navještaja proistječe iz moje ljubavi prema Isusu. Isus stoga inzistira na ljubavi prema njemu, da naš navještaj Njega bude čist. Zašto Petar tri puta biva pitan? Pa Isus mu daje priliku da u potpunosti ispravi trostruko zatajenje Ljubavi, da ispravi svoje ponavljano nijekanje i obnovi ulogu apostola. Isus želi potpunu ljubav i predanost. Na taj način Petar u potpunosti oprašta sebi te ima snage krenuti dalje služeći Bogu. Takva ljubav nije više filein – fileo (prijateljska ljubav), već agapein – agapeo (bezuvjetna ljubav) koja ne traži svoje, koja je sposobna (pre)dati život za voljenu osobu, a to je najviši stupanj ljubavi. Radi li se o agapeo ili fileo, predmet je rasprave, ali suština je da Isus želi Petrovu ljubav i predanost. Suština je da ništa dobroga ne bi bilo bez Božjeg milosrđa koje se nudi svakom čovjeku u ispravljanju vlastitih pogrešaka. Petar se suočava sa svojim slabostima i priznaje ih pred Bogom i ostalim apostolima. Ulazi u dijalog sa Sinom Božjim i dopušta mu da ga dotakne, dopušta biti podignut sa zemlje kako bi sebe i one koji ga slušaju vinuo u Nebo po milosti Božjoj.

Naravno da je izazovno prihvatiti Božju ruku nakon pada, ali je neophodno ljubavlju uzvratiti Bogu da bismo uživali posvemašnje zajedništvo s Njim. Vrhunac ili dokaz Petrova pozitivnog odgovora Isusu biva vidljiv u njegovu prihvaćanju da ide kamo ne želi, makar to bilo i umiranje koje je vrlo slično Isusovom – razapinjanje na križ. – Petar je, kažu tumači evanđelja, tražio od svojih mučitelja da ga razapnu na križ u obliku slova X s glavom na dolje, jer se nije smatrao dostojnim da bude raspet kao njegov učitelj Isus! Takvom je smrću apostol Petar proslavio Boga jer ga u najtežim trenucima nije ponovno zatajio, već posvjedočio. Prava, istinska ljubav izgoni strah, onaj strah koji je Petra jednom paralizirao i doveo do gorkoga plača (kako mu je Isus i bio rekao da će ga tri puta zatajiti prije nego li pijetao zapjeva i najavi novu zoru!). Međutim, s Božjim darivanjem milosrđa i Petrovim pozitivnim odgovorom na to milosrđe, događa se čudo! U Petru nema više straha zbog ljubavi koja ga je zahvatila.

Zato i mi, braćo i sestre, danas zamolimo Gospodina da nam apostol Petar bude zagovornik kod Boga, da bismo i mi imali više vjere i hrabrosti prihvatiti Isusa koji nas bezuvjetno ljubi u svim okolnostima našega života.

Amen.