TREĆA NEDJELJA KORIZME – C – G. Dubica, 23. ožujka 2025.
TKO MISLI DA STOJI, NEKA PAZI DA NE PADNE
POZDRAV I POKAJNIČKI ČIN
Braćo i sestre, na našem putu od ropstva grijeha i ropstva grijehu, prema obećanom Kraljevstvu, mi često posrćemo i vraćamo se nazad u ropstvo. Božje milosrđe nam uvijek iznova daje snagu i novu priliku. Pokajmo se, evo, na početku ove svete mise za sve trenutke okretanja nazad ropstvu i obratimo se Gospodinu kako bismo dostojno proslavili ova sveta otajstva! – Ispovijedam se …!
PROPOVIJED
Braćo i sestre, kao što se, evo, priroda oko nas budi, a dani produžuju, tako smo i mi pozvani svoju vjeru neprestano buditi i povećavati. Pozvani smo i svoju nadu trajno učvršćivati! I svoju ljubav svjedočiti!
Na to nas, evo, pozivaju i današnja misna – biblijska čitanja, koja nam žele posvjedočiti Božju ljubav i blizinu, spominjanjem stvari koje su se dogodile u prirodi i među ljudima.
Jahve
To da se grm zapali sam od sebe uslijed sunčeve žege i vreline kamena, odnosno tla, i nije neki poseban događaj i to nije privuklo Mojsijevu pozornost. Mojsije se začudio i zapitao kada je vidio da grm gori, a ne izgara. Mojsije je u tom trenutku imao mogućnost prići i promotriti ili se odmaknuti i zanemariti tu činjenicu. Međutim, Mojsije je izabrao prvu mogućnost. Bio je radoznao. Bio je željan znanja i spoznaje. A time, evo, i nama daje primjer da i mi ne zanemarujemo radoznalost i želju za otkrivanjem novih stvari. Daje nam pozitivnu radoznalost i poštenu želju. Jer se i nama Bog može tako objaviti i pokazati nam svoju veličanstvenost, svoju blizinu i ljubav.
I dalje onda vidimo u dijalogu koji nastupa između Boga i Mojsija, Bog najprije traži od Mojsija, kada se već približio, da izuje obuću. To je zapravo slikovit prikaz činjenice da je preduvjet da bi nam se Bog uopće mogao otkriti: i preko prirode i preko Objave i preko Crkve i preko naše vlastite savjesti. Potrebno je, slikovito rečeno, razgolititi se pred Bogom kako bi nas On mogao zaogrnuti svojom milošću i ljubavlju.
To je taj korak koji je potrebno napraviti prije negoli shvatimo da smo na pravom putu. Taj korak je onaj evanđeoski usklik kojim potvrđujemo svoju vjeru i molimo Boga da nas oslobodi od nevjere te da nam pomogne umnažajući nam vjeru. Jer duša koja se odrekne samodopadnosti i izuje pred Bogom spremna je prihvatiti Božji poziv i poslanje.
Čuli smo da Mojsije potom pita Boga za ime: kako ti je ime? A Bog mu odgovara da je on Jahve. Ime koje znači: Ja Sam Koji Jesam. Svaka ova riječ: Ja Sam Koji Jesam pisana je velikim slovom. Duša ne može ništa drugo nego osjetiti zahvalnost pred Bogom koji je, od svih imena kojima se mogao nazvati, izabrao baš to ime. Bog je, dakle, onaj koji jest. Bog je u prezentu – u sadašnjosti. Biti u prezentu znači biti sada i biti ovdje. I to ne kao pasivni promatrač ili hiroviti sudac, nego kao onaj koji je za nas. I to je naš Bog. Bog koji je ovdje. Uvijek s nama. Uvijek Emanuel – Bog s nama. Bog koji je sada. Mi ne vjerujemo u Boga koji je nekada stvorio svijet, nekada naviještao Radosnu vijest, a sada da nas je prepustio samima sebi, nego vjerujemo u Boga koji je sada s nama. I koji je ovdje i sada za nas. Stalo mu je do nas i svakodnevno – danomice nam pokazuje svoji ljubav!
A ljubav nije ništa drugo doli biti s nekim i biti za nekoga. Stoga sv. Ivan i zapisuje u svojoj Poslanici da je Bog ljubav. Ljubav je njegova Biti. Ljubav je njegovo ime!
Ljubav je, nadalje, poslanje što nam ga Bog daje. Baš kao i Mojsiju. Kao što želi po Mojsiju spasiti svoj Izabrani narod iz egipatskog ropstva, tako i nas poziva za suradnike u spašavanju ljudi od ropstva grijeha. Nisu to toliko velike i spektakularne stvari da ih ne bismo mogli izvršiti. Bog preko nas – preko vas roditelja i nas odgojitelja u vjeri opominje djecu da razborito žive te da za dobro koriste svoje vrijeme i svoje talente. Bog preko nas želi opomenuti one koji skreću s pravoga puta da se vrate onamo gdje pripadaju. Bog, dakle, želi da mi svojim primjerom budemo drugima poticaj, kao što su sveci puno puta nama putokaz.
I na koncu, Bog nam uvijek daje dovoljno snage za to ako smo spremni najprije izuti se pred njim Ako smo spremni dopustiti mu da on zaštiti i upravi naše korake i kako kaže psalmist: da upravi noge naše na put mira.
Amen.