PROPOVIJED NA ČETVRTU NEDJELJU KORIZME – C  –

G. Dubica, 30. Ožujka 2025.

POVRATAK OCU

POZDRAV I POKAJNIČKI ČIN

Braćo i sestre, na današnju četvrtu nedjelju korizme, u evanđeoskom odlomku sv. Luke čut ćemo Isusovu prispodobu o dobrom Ocu i izgubljenom sinu. Mlađi sin uzima svoj dio bogatstva i napušta Očevu kuću. A to njegovo bogatstvo ga kasnije dovodi do siromaštva i očaja. Međutim, njegovo pokajanje i povratak k Ocu dovode do očitovanja milosrdne ljubavi koja sve oprašta i poziva nas da ne budemo zavidni

Na samom početku ovoga misnog slavlja, skrušimo se pred Bogom i priznajmo da smo i mi samo napuštali Očev dom, kao i to da smo zamjerali drugima i bili ljubomorni. Molimo, stoga, dobroga Boga da i nama pokaže svoje milosrdno lice!  – Ispovijedam se …!

PROPOVIJED

Braćo i sestre, ova prispodoba o “izgubljenom sinu” spada među najpoznatije i najobljubljenije Isusove prispodobe. U prvom su planu tri osobe: otac i dvojica njegovih sinova. Iako smo je često slušali ona nas uvijek iznova potiče na razmišljanje. Mogli bismo se uživjeti u svakoj od tih triju osoba. U svakoj možemo naći barem dio sebe.

Najprije mlađi sin. On želi pobjeći, traži život na veliko. Uživa u avanturi i želi poći u svijet svakidašnjice. A prispodoba zorno ocrtava kako avantura završava jadno, kukavno, tužno.

Tu je i stariji brat. On je ostao  kod kuće. On je čovjek dužnosti, koji iz dana u dan obavlja svoju službu, i vjerno izvršava svoj posao. Možemo samo predstaviti kako je bio bijesan na mlađega brata.

Da, tu je i otac. On je centralna figura u ovoj drami. Zašto nije bio strog sa svojim mlađim sinom? I zašto je on tako popustljiv s njime, kad se ovaj vratio kući gladan, blatan, uprljan, nakon što je svu baštinu potrošio? Zašto ga on ponovno prima kao baštinika? Prima ga potpuno kao sina, a ne samo kao slugu. I sada još, stariji sin mora svoju baštinu dijeliti s mlađim!

O čemu se radi u toj drami? Što Isus želi time kazati? Što on kaže meni? U toj prispodobi prije svega vidimo poruku: ako sebe vidiš kao mlađeg sina, da si zalutao, ako je tvoj život išao ukrivo, možeš “ući u sebe” i sjetiti se: ja imam oca! Mogu se vratiti kući! Ima jedna kuća, iako sam od nje pobjegao!

Sretan je onaj tko zna: imam oca! Sretan je onaj tko se sjeća: ja sam ipak imao dom! Kako je tragično ako ljudi nemaju to znanje. Isus nas, evo, upravo podsjeća na to: dragi otac čeka na tebe. Ti se možeš vratiti kući. On ti neće zatvoriti vrata ako se vratiš kući. Naprotiv: Bog, tvoj otac čezne za tobom!

Žalosno je, tko se kao stariji brat ne raduje povratku izgubljenog brata. On se ne može radovati, jer prije nije suosjećao sa vlastitim bratom. On je vidio samo njegove pogreške i bio je pun prezira prema njemu. Drukčiji je otac: Njega je boljela stranputica njegovog mlađeg sina. Isus, dakle,  želi da i mi suosjećamo s izgubljenima. Samo tada postoji velika radost nad “tvojim bratom”, koji bijaše izgubljen i  ponovno se našao i vratio.

Amen.

Prema: Fra Jozo Župić