G. Dubica, 9. ožujka 2025.

KORIZMA JE POPUT DUGOG „POVLAČENJA“ U SEBE

UVOD U MISNO SLAVLJE

Braćo i sestre! Na početku ovogodišnjeg korizmenog hoda, Prve korizmene nedjelje, razmišljamo o kušnjama kojima je bio izložen i izabrani Božji narod na putu prema Obećanoj zemlji. Vrhunac odgovora na te kušnje nalazimo, evo, u Isusovim kušnjama. Ovo vrijeme korizme potrebno je živjeti u milosti Božjoj, tj. u vjeri, kako bismo i mi, u duhu današnjeg evanđelja, mogli odgovoriti na kušnje koje prate  nas danas i  koje prate svakoga čovjeka u svako vrijeme.

Vrijeme korizme nije vrijeme bijega od svijeta, niti vrijeme bijega od sebe, nego je prije svega vrijeme  sagledavanja vlastitog života u svjetlu vjere i nade da nikada nije kasno krenuti pravim putem.

Neka nam ovo ne bude prvotno vrijeme odricanja od nečega (kao od pića, cigareta, kolača…), nego vrijeme spoznavanja sebe samoga u svjetlu vjere i mijenjanja vlastitog stila života u svjetlu pomirenja i praštanja. Nije, dakle, važno čega smo se odrekli, nego što želimo biti i kako živjeti ovo vrijeme milosti! – Ispovijedam se …!

PROPOVIJED

Braćo i sestre, u proteklu smo srijedu, pokorničkim obredom pepeljenja, započeli   korizmu. Započeli smo vrijeme duhovne obnove kojom se mi vjernici pripravljamo za godišnju proslavu Uskrsa. Ali što to znači započeti korizmeni hod? To nam, evo, pokazuje evanđelje ove prve nedjelje, izvješćem o Isusovim napastima u pustinji. Sveti Luka evanđelist pripovijeda kako se Isus, nakon što je primio krštenje od Ivana, “pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao” (Lk 4,1-2). Očito je da evanđelist insistira na činjenici kako napasti nisu slučajno snašle Isusa, već su one posljedica Isusove odluke da ispuni poslanje koje mu je Otac povjerio, da živi do kraja svoju stvarnost ljubljenoga Sina, koji se potpuno uzda u Njega. Krist je došao na svijet da nas oslobodi od grijeha i lažne draži planiranja života bez Boga. On to nije učinio nikakvim snažnim proglasima, već osobnom borbom protiv napasnika, i to sve do križa. Taj primjer vrijedi i za  sve nas: svijet se poboljšava polazeći od nas samih, mijenjajući, Božjom milošću, sve ono što ne valja u našemu životu.

Od triju napasti kojima Sotona podvrgava Isusa, prva se odnosi na glad, to jest na materijalnu potrebu: “Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom”. Ali Isus odgovara: “Ne živi čovjek samo o kruhu” (Lk 4,3-4; usp. Pnz 8,3). Zatim đavao pokazuje Isusu sva kraljevstva svijeta i kaže: sve će biti tvoje ako padneš nice pred mene i pokloniš mi se. To je, zapravo, prijevara moći, koju Isus raskrinkava i odbacuje: “Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi” (usp. Lk 4,5-8; Pnz 6,13). Na kraju, napasnik poziva Isusa da učini spektakularno čudo: da se baci sa zidina hrama, a anđeli da dolete i spase ga, tako da svi u Nj povjeruju. Ali Isus odgovara da se Boga nikada ne smije iskušavati (usp. Pnz 6,16). Pozivajući se uvijek na Sveto pismo, On ljudskim kriterijima pretpostavlja jedino istinsko mjerilo, a to je poslušnost Božjoj volji. To je također temeljna pouka za nas: ako nosimo u umu i srcu Božju riječ, ako ta Njegova riječ uđe u naš život, onda možemo odbaciti svaku vrstu napasnikove prijevare. Osim toga, iz ovoga izvješća jasno izlazi na vidjelo slika Krista kao novog Adama, Sina Božjega, ponizna i poslušna Ocu, za razliku od Adama i Eve, koji su u Edenskom vrtu podlegli napastima zloga.

Korizma je, evo, poput dugog “povlačenja”, tijekom kojeg se ulazi u same sebe i sluša Božji glas, kako bi se pobijedile napasti Zloga. Ona je vrijeme duhovne “agonije” koju proživljavamo zajedno s Isusom, ali ne oholo ni preuzetno, već koristeći oružje vjere, to jest molitvu, slušanje Božje riječi i pokoru. Na taj ćemo način moći prispjeti slavljenju Uskrsa u istini, spremni obnoviti svoja krsna obećanja. Neka nam u tome pomogne Bl. Djevica Marija, da vođeni Duhom Svetim, živimo ovo vrijeme milosti s radošću i plodonosno.  Amen.

Prema propovijedi pape Benedikta XVI.