Korak više

G. Dubica, 23. Veljače 2025.

POZDRAV I POKAJNIČKI ČIN

Braćo i sestre, u današnjoj Božjoj riječi koja nam je upućena ove nedjelje, čut ćemo novost Kristove radosne vijesti koja nam je upućena u pozivu da na zlo ne odgovaramo zlom, nego dobrim, te da ne pribjegavamo osveti već da molimo i za svoje neprijatelje. Osvetu je, dakle, potrebno zamijeniti ljubavlju.

Radi svoje slabe naravi, mi ljudi često činimo ono što je loše, a ne činimo ono dobro koje znamo da bismo trebali činiti. Zato ćemo na početku ove sv. mise skrušena srca sjetiti se tih trenutaka kada smo postupali protivno onome što nas uči Isus, i priznajmo svoje grijehe i propuste! – Ispovijedam se …!

HOMILIJA – PROPOVIJED

Braćo i sestre! U  trenucima kad ne vidimo nikakvog izlaza, pa se nađe netko tko nam  pomogne, znamo reći onu poznatu rečenicu:  “Njega mi je samo Nebo poslalo”. Kad se nađemo na raskršću, pa nam ne pomaže   ni geografska  karta, ni navigacija, a onda se pojavi netko tko mi brzo pokaže pravi put i pravac. S druge strane, postoje i druge situacije u kojima se nađe da mi netko smeta i nervira me. Pitamo se: šalje li i njega Nebo? Ili, kad netko u mojoj blizini ne prestaje bespotrebno govoriti i galamiti, a ja bih želio mir i tišinu da se od svega odmorim? Očito da mi Nebo  povjerava i takve situacije da ih svladam i riješim, kako bi se za sve pronašlo najbolje rješenje. Naravno, u evanđelju bude govora i o takvim situacijama.

Čuli smo danas u evanđelju i jednu jednostavnu rečenicu u kojoj Isus kaže: “Onako kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.” Uistinu potpuno razborito! Dovoljno je da se smjestim u poziciju drugoga i upitam se: kako bi mi bilo kad bih ja bio u položaju toga drugoga? Što bih tada trebao činiti? Kako bih postupio? – Imamo tako jednostavnu i jasnu uputa koju zovemo  “zlatno pravilo”. Ono je prisutno u mnogim kulturama i religijama. Također u obliku koji je kod nas uobičajen kao poslovica: “Što ne želiš da se tebi čini, ne čini ni ti drugome.” Isus se pozitivno obratio “zlatnim pravilom”, pa kaže: čini drugima, što očekuješ za samoga sebe! Kako izgleda kad izbije neprijateljstvo? Isus kaže: “Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju!” (LK 6, 27 sl.) Na prvi pogled to nam izgleda nemoguće! Smatramo da je sasvim “normalna” reakcija  uzvratiti udarac, mrziti drugoga, osvetiti mu se. Ipak tu se pojavljuje “zlatno pravilo” i kao da me pita: mogu li mrziti? Zar to nije strašno? Želim li da se meni čini zlo? Nijedna “normalan ” čovjek ne raduje se neprijateljstvu i neprijatelju. Nitko ne želi da ga se progoni.

Dakle, ne čini drugome što sam ne želiš sebi: iako je taj drugi tvoj neprijatelj? Progoni li me mržnjom ? Da, progoni, ali ni tada ga ne smiješ mrziti! On sam ne želi da mu ja činim izmišljeno zlo. Pa, ako on to meni i čini, normalno je da sebi ne bih želio to isto zlo.
“Zlatno pravilo” u biti je sasvim logično. Zašto je ono tako teško? To se ne dobiva samim razumom. Tu treba veliki uzor, jak pomoćnik. Tu treba široko srce. Tako široko kao Božje srce. On se uvijek drži “zlatnog pravila”. On postupa dobro iako mi nismo dobri. On je milosrdan tamo gdje smo mi okrutni, nemilosrdni. On ne osuđuje ni tamo gdje bismo mi već davno slomili štap. Tko to ne želi da drugi prema njemu bude milosrdan? Uvijek sam zahvalan, ako me drugi susreće dobrotom a ne hladnoćom, ako se osjećam prihvaćen, a ne odbačen. Kako je dobro kad mi se oprašta ukoliko sam nešto pogrešno uradio! Kako je ugodno kad mi se velikodušno pomaže! Sve je u biti sasvim jednostavno i jasno. Samo da to opet iznova ne bismo zaboravili! Jer, čim se meni dogodi zlo, odmah mi “zlatno pravilo” nestane iz pameti. A ipak: mir je među nama prisutan ako se toga   počnemo držati. Pomirenje počinje sa mnom. Ja sam utvrđujem mjeru s kojom će me Bog jednom mjeriti. Jesam li sam primijenio mjeru za druge s kojom bih želio da i ja budem mjeren?
Isus upućuje ove riječi ljudima koji pokušavaju učiniti svijet boljim, pravednijim, zdravijim. Ako ljubimo samo one koji nas ljube; ako dijelimo samo s onima koji s nama dobro ophode, kako će se nešto promijeniti? Vrtimo se u krugu. Isus želi da izmijenimo svoj pogled. On želi da počnemo iznova. Da “ljubimo” one koji to ne očekuju od nas. Da dijelimo s onima koji ništa nemaju. Da postupamo bez obračunavanja, bez isprike, bez nagodbe. Tako kako nama Bog čini: “Budite milosrdni, kao što je i Otac vaš na nebu!”

Ako bismo se željeli upitati kad nam je uspjelo posljednji put : ljubiti neprijatelje, blagoslivljati one koji su nas proklinjali, i moliti za one koji su nas zlostavljali? Dakle, sve što činimo, činimo s Bogom. Kršćani čine i ono što inače ne bi mogli činiti ako to ne bi činili s Bogom.

Stoga, pazi na svoje misli, jer one postaju riječi.

Pazi na svoje riječi, jer one postaju djela.

Pazi na svoja djela, jer ona postaju navike.

Pazi na svoje navike, jer one postaju tvoj karakter.

I – pazi na svoj karakter, jer on postaje tvoja sudbina.

Amen.

Prema: fra Jozo Župić