29. nedjelja kroz godinu B.

20. listopada 2024.

ŠTO MOGU UČINITI ZA TEBE?

Braćo i sestre! I danas kada se nađemo u restoranu, za stolom ili za šankom, kada se nađemo u  pekari ili mesnici, u robnoj ili u auto kući, često možemo čuti klasično pitanje: “Jeste li već posluženi?” Ili: „Što možemo učiniti za vas?“

“Jeste li već posluženi?” – to je svakidašnje pitanje, o kojem jedva dalje razmišljamo. Ali oni koji trguju i žele ostaviti što bolji dojam, jer žele što više prodati, kako bi što više utržili i zaradili, o tome itekako vode računa. A mi kada smo posluženi, uzimamo u ruke kupljene stvari i ravno kući. I   to već zaboravljeno pitanje  postaje kao prijateljska floskula. To je sasvim normalno, jer se to događa svakodnevno. I nije više vrijedno o tome ni govoriti.

U Radosnoj vijesti – evanđelju, ove nedjelje se susrećemo s bitnom mišlju i značenjem ovoga pitanja. Isus govori o služenju. I u kontekstu evanđelja to nije svakidašnje pitanje. Jakov i Ivan pristupaju Isusu s molbom. Oni imaju konkretne predodžbe, koja bi mjesta njih dvojica trebali zauzeti u Božjem kraljevstvu. Naime, oni misle da bi trebali zauzeti ona mjesta koja su uz samoga Isusa. Razmišljaju vrlo ljudski, ali oni izazivaju i gnjev kod drugih učenika.

Ta molba potiče Isusa, da na to pitanje dadne načelno razjašnjenje na temu moći i služenja. I njegove su misli vrijedne govora o tome.

Čuli smo što Isus kaže svojim učenicima? Najprije ih opominje da budu suzdržani i ponizni i ujedno stavlja pred njih kontra sliku moćnika tadašnjega vremena. “Nije tako – kaže Isus – među vama”. Isus u Bibliji govori ne samo o služenju, nego on pokazuje i koji je temeljni stav njegovih učenika, a i nas koji danas čitamo i slušamo i slušamo ove riječi. Taj temeljni stav odnosi se na sve – neovisno o službi, utjecaju i položaju – odnosi se na one koji se osjećaju da su pozvani da ga slijede. To se odnosi jednako i na čistača ulica kao i na rukovodioca nekog odjela odjela u tvornici ili politici, odnosi se na biskupa u istoj mjeri kao i na svakoga vjernika, recimo, u župskom ekonomskom ili pastoralnom vijeću.

“Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.” Isus tu zahtjeva nešto važno i veliko. Jakov i Ivan a također i drugi učenici s time nisu računali.

Ostati u nasljedovanju Isusa, znači služiti. Služiti onako kako to i danas čine misionari i misionarke u cijelom svijetu, za koje smo svi mi na poseban način danas i moliti i materijalno im pomagati kako bi se Radosna Vijest proširila do krajnjih granica svijeta i kako bi svi narodi postali Isusovi učenici! Služenje tako postaje temeljni stav kršćanskog života. Pod služenjem se ne misli samo na servis i uslugu kako to mi znademo shvaćati  u modernom kontekstu. Tu je nešto više. Tu je pitanje: kako ja kao Isusov učenik danas ophodim s drugima, kako ih susrećem i kako oblikujem svoj odnos prema njima.

Na temelju pitanja što ga učenici postavljaju Isusu, mi također možemo zaključiti da postoji nadređenost i podređenost. Isus je jasan: egoizam, oholost, arogancija i prevelika umišljenost da mi sve znamo, u tom odnosu nemaju mjesta. Tu se ne radi o uspostavljanju viših ili nižih, boljih ili lošijih. Odnos prema drugima zamišljen je od služenja. To traži od mene, da druge susrećem s respektom i poštovanjem. Da u prvom redu ne tražim svoju korist kako bi sebe što bolje osigurao. Važno je  prije svega imati u vidu interese drugih, onih koji su uz mene. Da ne prosuđujem čovjeka po njegovom položaju ili poziciji. Tu Isus stvarno traži nešto više od nas.

To postaje sasvim konkretno i u ovom vremenu, kada mnogi ljudi, koji ne mogu ostati u svojoj domovini, jer tamo vlada rat ili jer su progonjeni, onda dolaze k nama. U mnogim inicijativama i angažmanima bez ikakve koristi ili naplate biva jasno, što Isus misli sa služenjem. To je jedno drugo, međusobno ljudsko-prijateljsko ophođenje. Jedno budno oko za druge s njihovim radostima, ali i brigama. Usmjeriti pogled prema njima, a ne odvraćati ga od njih. I uvijek iznova važna je i određena kuraža – hrabrost, ako zatreba.

Dakle, Radosna vijest traži od nas, da u dobrom smislu postanemo sluge i sluškinje. Radosna vijest nas izaziva, kako i mi u našem današnjem društvu možemo puno toga promijeniti na dobro.
Tako nam iz kršćanskoga gledanja ono “Jeste li već posluženi”, može postati “Što ja mogu učiniti za tebe?”

Amen.

Prema: Fra Jozo Župić