Jedno tijelo

Čitanja: Post 2, 18-24; Ps 128, 1-6; Heb 2, 9-11; Mk 10, 2-16

POZDRAV I POKAJNIČKI ČIN

Braćo i sestre! Biblija nas uči da je Bog na samom početku stvorio čovjeka, stvorio je muško i žensko. To stvarateljsko Božje djelo ispunjeno je tolikom Božjom ljubavlju da muškarac i žena u svojem zajedništvu postaju nerazdvojno sjedinjeni, i to ne „kao jedno“, već oni jesu jedno. U skladu s tim, danas slušamo i evanđeoski navještaj u kojem Isus kaže kako svaki muškarac koji napusti svoju ženu i primi drugu ili žena koja napusti muža i prione uza drugoga čini preljub u odnosu na prvog.

Razmatrajući, dakle, ljubav kojom nas je Bog obdario, sjetimo se na čas svih onih trenutaka kad nismo bili vjerni toj ljubavi, bilo u odnosu na Boga, u odnosu na supružnike, na svoje bližnje ili u odnosu na same sebe. Skrušeno priznajmo svoje prijestupe kako bi u ovom misnom slavlju Bog obnovio tu ljubav u nama! Ispovijedam se …!

PROPOVIJED

Braćo i sestre, o naravi muškarca i žene Biblija nam, evo,  jasno progovara, da bi o tome jedva  i trebalo nešto govoriti. Međutim, kao da danas pone

ko – iz tko zna kojih razloga – želi vidjeti poteškoće tamo gdje ih nema. Evo, na prvim stranicama Biblije čitamo slikovit opis stvaranja prvih ljudi. Bog je stvorio muškarca i ubrzo uvidio da nije dobro da čovjek bude sâm. Zato je Bog čovjeka uspavao, uzeo od njega jedno rebro i od toga rebra načinio ženu. Kad je čovjek ugledao ženu, rekao je: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!“ Oboje njih imaju istu ljudsku narav, jednako dostojanstvo. Oboje su – čovjek. Kost od kosti, meso od mesa. To se ističe i igrom riječi u originalnom hebrejskom tekstu: čovjek se kaže iš, a žena išah.

To je temeljno i to je bitno. Svaki čovjek, muškarac ili žena, imaju jednako dostojanstvo pred Bogom. Ni jedno od njih dvoje nije više ili manje čovjek, nemaju veću ili manju vrijednosti. Kost od kosti, meso od mesa. Poteškoća dolazi onda, kada netko zamijeni teze pa misli da muškarac i žena trebaju biti identični. Ne, oni su različiti. I genetski i biološki. Različiti su, a uvijek jednakoga dostojanstva, uvijek jednako – čovjek. Druga poteškoća jest u tome da mi nečiju vrijednost mjerimo njegovom ulogom u društvu. Pa onda danas izgleda kao da žena kao žena (uostalom kao i muškarac) više vrijedi ukoliko ima određenu ulogu u društvu.

Međutim, čovjek nije čovjek po svom društvenom statusu. Žena nije više ljudsko biće ako je građanka, ako je akademski obrazovana, ako je predsjednica države. Jednakost muškarca i žene nije u društvenim ulogama, u postotcima, u takozvanoj „pozitivnoj diskriminaciji“. Ženino je dostojanstvo jednostavno u tome što je žena – to jest čovjek. Jednako tako, muškarčevo je dostojanstvo u tome što je – čovjek, bez obzira na društveni položaj. Ludo je misliti da je biti žena zapravo kompleks koji se liječi time da ima 50% žena na izbornim listama. U mnogim zemljama to državni zakoni traže, a ipak svaki put na izborima – kao i na ovim današnjim – toga se ni jedna stranka ne drži! Bez liste i s listom, žena ima svoje dostojanstvo. Ludo je misliti da je žena kao majka i kao kuharica u obitelji poniženje, a da je akademska katedra za nju ideal, jednako kao što bi bilo ludo misliti da više vrijedi astronaut od radnika na putevima, na prugama ili aerodromima. Čovjek je imao i znao je sačuvati svoje dostojanstvo i u Staljinovim gulazima i u Hitlerovim logorima. Ili u logorima u vrijeme minulog Domovinskog rata? Smiješno je izvanjsko nametanje jednakosti između muškarca i žene, baš kao što su nas u svoje vrijeme maltretirali nametnutim „bratstvom i jedinstvom“.

A kada je u pitanju brak, današnji čovjek slavi i bori se za nadu i ideale, što se tiče braka! Jer braku možemo pristupiti na mnogo različitih načina. Mi ćemo za ovu priliku spomenuti samo dva važna mjesta povezana s brakom. A to su: prava i odgovornosti koje su jednake  i za muževe i za žene. I uz to obveze odgovornog roditeljstva. U svakom slučaju, nada i ideali su uvijek bolja stvar za razmatranje nego li poteškoće i obveze!

Današnje prvo čitanje iz Knjige Postanka, koje tvori drugi biblijski izvještaj o stvaranju, smješta izvorište spolnosti braka u raj zemaljski. Današnje Isusove riječi u Evanđelju po Marku objašnjava našu odgovornost da kroz brak tražimo novi raj. A drugo današnje čitanje iz Poslanice Hebrejima priznaje teškoće na putu sve dok istinski i potpuno ne postanemo djeca Božja, slavno posvećena kao Isusova braća i sestre u novom raju.

Amen.

Prema: prof. dr. Zvonko Pažin