STRPLJENJE I OBRAĆENJE

Braćo i sestre, čuli smo u današnjem evanđelju riječi molitve upućene Bogu i riječi  zalaganja i za neplodnu smokvu u našem voćnjaku:    

Gospodine, ostavi je  još ovu godinu dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće roditi…(13,8-9).

Dogodi se da i sami znamo  konstatirati da nam život nije baš plodan dobrim djelima. A to možda još bolje zapažamo kod drugih. Isus nas, evo, danas poučava kako se u takvom stanju ponašati -. Isto tako se vrlo često pitamo zašto nas, ili naše bližnje, snalazi neko zlo. Najjednostavniji odgovor  je reći da je to posljedica nekih naših zlih postupaka. Ipak, s takvim se odgovorom Isus ne slaže.

To je misterij koji ne možemo shvatiti. Najkonkretniji  Isusov poziv svim  ljudima je: obratite se i vjerujte evanđelju! Dakle: obratite se! Iz ovoga poziva ne treba izvući zaključak da se trebaju obratiti samo oni koji ne vjeruju. Radi se o pozivu da se svi mi obratimo, da počnemo živjeti prema svojem uvjerenju i vjerovanju. Svi se kršćani trebaju obratiti, počevši od ‘vrha’ do ‘dna’. Za Bibliju nevjernik nije onaj koji ne vjeruje u Boga, nego onaj koji ne živi prema Božjim zapovijedima. Stoga se ovaj poziv odnosi na sve ljude i sva vremena.

Svi se trebamo obraćati i postajati plemenitiji. Obraćenje je proces. Rijetki su koji odjednom budu preobraženi. Jer obraćenje se redovno  događa u vremenu – postepeno! I stoga, treba upornosti i strpljenja. To znači također da se ni u kojem slučaju ne treba prepustiti i dignuti ruke od sebe i svojeg nastojanja da se bude plemenitiji i bolji. Svi ljudi su pozvani na ljubav i plemenitost. Svake godine provodimo korizmu kao intenzivnije vrijeme na svojem sređivanju i poboljšanju.

Potrebno je izići ispod maski, osloboditi se svojeg lažnog stanja. Korizma je evo vrijeme kad s Božjom pomoću na neki način “okopavamo sebe”, kad nam to vrijeme nudi Crkva kao milosno vrijeme. Bog nam trajno nudi milosno vrijeme. Neprestano nam nudi svoje milosti. Istinski čovjek je Božja nada. Ovaj tjedan daje nam ‘zadatak’ da se upitamo koliko je naš život plodan, koliko iz njega proističu dobra djela a koliko loša? Isto tako, da se upitamo koliko smo sterilni dobrim djelima, odnosno koliko još u našem životu ima tame i zloće? Upitajmo se kakvi su naši odnosi prema našim bližnjima?  Bi li se mogli kvalificirati kao odnosi osobe koja slijedi put Isusove ljubavi i dobrote?

Koliko smo recimo strpljivi na svome poslu? Koliko radimo savjesno svoja zaduženja? Izgleda da se naučimo raditi samo pod zakonom moranja, a kad je nešto ostavljeno našoj slobodi, tada se pokazujemo besplodni. To i takvo stanje i ponašanje pokazuje čovjeka na razini djeteta i čovjeka bez uvjerenja. Što smo, najbolje pokazujemo na poslovima slobode, što smo slobodni učiniti i ne učiniti. Tu se pokazujemo što smo u svojoj dubini. Sada, nakon 2022. godine kako živimo u kršćanstvu, upitajmo: se koliki su plodovi kršćanstva na uzdizanju dobrote i plemenitosti? Odgovorni smo i za sadašnje i za buduće vrijeme. Ako dajemo loše primjere, onda pokazujemo mogućnosti i drugima da tako rade.

Isto tako dobrim primjerima pokazujemo onaj mogući put ka sreći i punini. Ne smijemo se samo naviknuti na stanje koje nije ni dobro ni loše. Ne smijemo se naviknuti na neplodno stanje. To je prazni život. Taj prazni život se osobito očituje kao besmislen. Samo život ispunjen dobrotom i ljubavlju je osmišljen život. Najopasnije je kad se čovjek nauči živjeti na “bespolodan” život, pa nam tako prolaze dani i godine bez životnog roda, bez dobrih djela. Tada se gubi i nastojanje, da se mijenjamo i da se naš život poboljša. Zato je  kršćanstvo trajni poziv na obraćenje, poziv na prihvaćanja da se mijenjamo. Kršćanstvo uvijek polaže nadu u čovjeka, prihvaća novi hod prema svojem Učitelju.

To je također razlog zašto se nikoga ne može i ne smije otpisati, niti odbaciti. “Još jednom okopajte smokvu…” Život ispunjen dobrim djelima je nešto što našem životu daje puninu i smisao. Za dobra djela, za dobre plodove, čovjek se nikada ne kaje. I zato ono što je u našem životu najosmišljenije i najsigurnije jesu dobra djela. A ta su: nahraniti gladna, napojiti žedna, pomoći bolesnome, utješiti žalosnoga, primiti prognanika … Mi se često nalazimo na životnom putu na kojemu susrećemo svoje slavne dane, svoja čudesa, ali isto tako i svoja zakazivanja, svoje kušnje, svoj križ. I na koncu, koji budu išli putom ljubavi, izaći će na put svoga uskrsnuća.

Gospodin, evo,  svake godine, a moglo bi se reći, svakoga časa bdije nad nama i polaže svoje nade u nas. On očekuje od nas plodove ljubavi. Mi trebamo i sami uočiti razloge svoje neplodnosti, razloge zašto nam prolaze godine, a  da ne samo da nismo bolji, nego se zna dogoditi da smo još zločestiji. To nas uistinu treba zabrinuti.

Stoga, čujmo i prihvatimo Isusov poziv: obratimo se i povjerujmo Evanđelju! Povjerujmo da je  naše spasenje: živjeti po zakonu ljubavi.  I da ne smijemo odgađati svoje obraćenje. Sve ima svoje vrijeme. Nemojmo dopustiti da nam iscuri vrijeme i da ne propadnemo ispod mogućnosti povratka. Amen.

Prema: Marijan Jurčević, OP