Čitanja: Jš 5,9a.10-12; Ps 34,2-7; 2Kor5,17-21; Lk 15,1-3.11-32
POZDRAV
Braćo i sestre, prošli smo polovicu korizmenoga hoda obraćenja. Prebiremo po svojim postupcima i tražimo pohvalu za dobra djela i utjehu u posrtanjima. Potrebna nam je utjeha i snaga za naš osobni i zajednički život. Nije jednostavno u svemu nasljedovati Krista, ali treba biti uporan, jer „tko ustraje do kraja, taj će se spasiti“.
POKAJNIČKI ČIN
Mi jako dobro znamo uočiti tuđe krive postupke, ali znamo li primijetiti i veseliti se i tuđem uspjehu? Promislimo o trenucima kad je naš bližnji bio pohvaljen i sretan zbog svog uspjeha jesmo li se veselili s njime ili smo tražili načina zaobići ga, ili možda čak tražili način da umanjimo njegov uspjeh, a istaknemo sebe? Odrecimo se takvih i sličnih postupaka i svih grijeha, te se iskreno pokajmo!
POKLIK KRISTU
- Gospodine, koji nas potičeš na radost i vjeru, smiluj se! – Kriste, koji si nas svojom žrtvom pomirio s Bogom, smiluj se! – Gospodine, koji liječiš sljepoću našega srca, smiluj se!
UVOD U ČITANJA
- Starozavjetni pisac opisuje sreću i slavlje naroda zbog Izlaska iz ropstva i konačnog pronalaženja mira i blagostanja.
- Apostol Pavao poučava Korinćane da nas je Krist pomirio s Bogom i poučava da je važno ostati u tome miru.
- Isus nas kroz slikoviti govor poučava kako se trebamo i znati i moći veseliti tuđem obraćenju i sreći.
HOMILIJA
Zamislimo, braćo i sestre, lakomislenog mladića koji jedne večeri potajno uzme ključeve očevog skupocjenog automobila te ga, pod utjecajem alkohola, razbije, prouzroči štetu na drugim objektima, ili izazove tučnjavu i nađe se u zatvoru zbog napada na službenu osobu? Kako bi se osjećali njegovi roditelji? Kako bi postupili? – Isus, evo, u prispodobi iznosi sličan slučaj. Neki je bogat čovjek imao dva sina. Mlađi je tražio dio imanja koji mu pripada i otac mu to daje. Poznato je kako dalje ide priča: mladić je otputovao u daleku zemlju i vrlo brzo protratio sva svoja dobra. Bez igdje ičega našao se u zemlji u kojoj je zavladala glad. I jednog dana, pritisnut nuždom da spasi goli život, odlučuje se vratiti ocu. Past će ničice pred njim, priznati mu da je teško sagriješio, da se više ne može zvati njegovim sinom i zamoliti oca da ga primi kao najamnika. I, što se dogodilo? Evo dramatične scene koju Isus opisuje: „Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.“
Tu, dakle, nema ni pameti, ni logike, ni prava., nego samo ljubav. Bezuvjetna, luda ljubav. Evo, otac ga je ugledao dok je bio još daleko. Znači, iščekivao je, stajao na prozoru. Sigurno su do njega došli loši glasi o tome kako je njegov sin potratio sva svoja bogatstva, kako se opijao i razvratno živio. Nije se na to obazirao. Kad ga je ugledao, onako star, potrčao mu je u susret. Ništa mu nije spočitnuo. Pao mu je oko vrata i izljubio ga. Kao da mu je sin osvojio zlatnu olimpijsku medalju! I onda je otac nastavio u svome pretjerivanju. Rekao je slugama da mladiću obuku najljepšu haljinu, da mu obuju sandale na noge i stave prsten na ruku. Obiteljski prsten! I onda određuje da se zakolje ugojeno tele te da se pripravi gozba. Trošak je nije bitan. Sin mu je živ! Vratio se! Sve drugo je nevažno.
I evo, braćo i sestre, u liku toga ludo dobrog oca Isus prikazuje Boga koji je milosrđe i ljubav, koji čovjeka uzima kao svoje dijete. A mi – i vjernici i oni koji misle da to nisu – ludujemo i mislimo kako nas Bog ograničava, kako nas Bog kažnjava, kako nam stalno nešto zapovijeda i zabranjuje i kako je spreman baciti nas u pakao, ako ne slušamo mamu i tatu, kako mi često pogrešno učimo svoju djecu… Samo veliki ljudi, samo istinski sveci bili su svjesni ove Božje veličine i svoj su život shvaćali kao zahvalu Bogu, jer nas je Bog htio upravo ovakve, jer nas vodi, jer nas voli i jer nam otvara cijelu vječnost. Stoga, blago onima koji u takvog Boga vjeruju. Amen.
Prema: dr. sc. Zvonko Pažin
Profesor liturgike na KBF-u u Đakovu i župnik u Čepinu 3