Osposobljeni naviještati Božja djela 

 Propovijed na 5. nedjelju kroz godinu (C)

G. Dubica, , 9. veljače 2025.

Čitanja: Iz 6,1-2a.3-8; Ps 138,1-2a.2bc-3.4-5.7c-8; 1Kor 15,1-11; Lk 5,1-11

UVOD U MISNO SLAVLJE

I POKAJNIČKI ČIN:

Braćo i sestre, prema liturgijskom katoličkom kalendaru, mi danas slavimo 5 nedjelju kroz godinu C. Današnja Božja riječ koju ćemo slušati stavlja pred nas tri lika – tri osobe: proroka Izaiju, sv. Pavla i sv. Petra. A kako ćemo čuti, svaki od njih na svoj način odgovara na Božju riječ.

Stoga je važno odmah na početku shvatiti i naglasiti da Bog i nama danas upućuje svoju riječ i preko nje i nas poziva da poput ribara bacimo svoje mreže na drugu stranu, tj. na Božju riječ. Možda i mi često određene stvari na određeni način činimo, pa i molimo, ali nemamo uspjeha? Možda smo već umorni od bacanja svojih mreža, a možda nekad čak i razočarani? Ali, pozvani smo, evo, i danas na Isusovu riječ, poput Petra apostola, baciti naše mreže i prepustiti Bogu te svoje prazne mreže i neuslišane molitve, ali i svoju grešnost, da On sve obnovi i ispuni u svojoj neizmjernoj ljubavi. – Ispovijedam se …!

HOMILIJA – PROPOVIJED

Braćo i sestre, čuli smo kako nam danas sv. Luka pripovijeda u svom evanđelju da je Isus započeo svoje propovijedanje u Galileji i nije se isključivo posvetio samom propovijedanju – okupljajući svoje sljedbenike – apostole, već mu je bio cilj prikupiti i vrijedne suradnike kojima može povjeriti svoje poslanje. A način na koji ih je izabirao bio je u najmanju ruku neobičan, i to do te mjere da postaje gotovo neprotumačiv. Štoviše, moglo bi se zaključiti da je birao svoje suradnike nasumce, bez ikakvih kriterija. Jer da je htio primijeniti kriterije kojima se i danas vode ljudi, onda bi sigurno otišao bio u rabinske ili gradske škole, tražio bi kvalificirane ljude s diplomom i doktoratom. Potrudio bi se saznati gdje postoje dobri profesionalci, dobri i vješti poduzetnici, ili imućni i sposobni menadžeri, govornici i demagozi, odnosno filozofi i profesionalci komunikacije koji će plijeniti pozornost ljudi u svojim nastupima. Tražio bi, dakle, ljude kojima će se običan čovjek moći diviti i čijim će riječima i stavovima povlađivati i oduševljeno im pljeskati.

Međutim, Isus ne čini ništa od svega toga, jer je htio sam stvoriti zajednicu uvjerenih navjestitelja svoje riječi koji će na vjerodostojan i vrlo originalan način vršiti povjerenu im zadaću. A to znači da je birao one koji se nisu trebali oslanjati na ljudske metode ‘osvajanja’, to jest uvjeravanja ljudi, već im je prioritet bio usredotočiti se na bit Božje poruke i vjerno je prenijeti. A prenijeti ljudima Božju poruku vjerno značilo je da neće ići na ljudske kompromise, da je neće ni onečistiti ljudskim idejama, ni ublažiti razumskim dvojbama, već da će je prenijeti onako kako su je čuli od samoga Boga. Pa i kada im zvuči kao nemoguće ili nevjerojatno, trebali su joj biti vjerni, a lakše su mogli biti vjerni oni jednostavni i priprosti ljudi koji pred Bogom nisu imali ljudskih kalkulacija. Jer umišljene osobe koje bi pomislile da one otkrivaju Boga, ili zanemaruju da Bog zna više o sebi nego oni o njemu, ili pak ne vide da Bog sebe bolje očituje ljudima nego što ljudi mogu otkriti o njemu, bile bi u opasnosti u ime svojih spoznaja previdjeti Božju objavu ili žrtvovati njegovu istinu. Jer Božja istina se ljudima može učiniti toliko nevjerojatnom da je onda ostave sa strane kao obmanu koja nema veze s razumom. Božja mudrost može biti toliko neobična da je ljubitelji ljudske mudrosti odbace kao ludost. Božja objava ili Božje očitovanje ih može u tolikoj mjeri zbuniti i ostaviti u nevjerici da ga potpuno odbiju i prezru kao nevjerodostojno. Upravo zato Isus ne traži ljude koji bi mogli pomisliti da su oni nešto pridodali Božjoj objavi i istini, već traži i izabire one koji će biti svjesni da su sve primili od Boga. A oni koji su svjesni da su sve primili od Boga, znaju da trebaju naviještati samo Božju objavu, a ne ljudska mišljenja i teze, svoja uvjerenja i pretpostavke. Zato je Isus pozvao kao prve učenike i suradnike četvoricu ribara, jer je znao da će oni biti potpuni ‘dužnici’ Božje objave i ljudi koji neće moći naviještati drugo osim što im je Bog povjerio.

Drugo što je Isus htio od onih koje izabire je da prenose i prenesu Božju poruku uvjerljivo, odvažno i sa zanosom, a ne samo formalno odrađujući kao neki posao, kao običaj ili tradiciju. Htio je one koji će osjetiti potrebu žurnog naviještanja Božje riječi i spremnog stavljanja njemu na raspolaganje. Zato izabire Petra jer je ovaj ribar ostao zatečen Isusovim riječima do te mjere da je bio spreman na profesionalnu ludost. Naime, nakon noćnog neuspješnog ribolova na Isusovu riječ on će baciti mrežu. Poziva njega koji se zbog obilne lovine riba potpuno zapanjio da se osjetio nedostojnim biti tu s Isusom na lađi. I upravo je time pokazao da je ušao u proces čišćenja od samoga sebe, to jest ušao je u proces shvaćanja da je kao čovjek nedostojan Božje poruke i Božje riječi, da je nedostojan njegovih djela i čudesa. Baš time je postao prikladan biti navjestitelj, jer je bilo očito da neće naviještati sebe i svoju mudrost, koje uostalom i nije imao u nekoj posebnoj mjeri, već da će naviještati ono što je čuo i vidio od živoga Boga, to jest sadržaje koje mu je Bog ponudio da se u njih osvjedoči. Samo tako, zahvaćen Božjom riječju i djelima, mogao je biti uvjeren u Božju spasiteljsku prisutnost u svijetu. I zato ju je mogao navijestiti uvjerljivo.

Evo, braćo i sestre, ovakav Isusov izbor tiče se danas i svih nas vjernika, to jest cijele Crkve kao vjerničke Isusove zajednice. Kao što je računao na Petra i Andriju, Jakova i Ivana, obične ribare, tako računa i sa svakim od nas da ga naviještamo i svjedočimo tamo gdje živimo i radimo. Isusov navještaj nije samo za neke profesionalce, već za one koji su se dali uvjeriti njegovim riječima i djelima u svu ozbiljnost i žurnost da se ljudima približi spasenje. Jer današnji čovjek ima oko sebe i previše lažnih mudraca i učitelja, i previše savjetnika i zavodnika, voditelja i zavoditelja, koji ga odvlače na stranputice i nude mu izobličene načine života, uvjeravajući ga da mu nude ono najbolje. Danas se čovjeku nudi toliko teza i uvjerenja, toliko različitih i drugačijih mišljenja, ‘novih’ otkrića i rješenja, da više ne zna što bi mislio pa ostaje zbunjen i nesiguran. Potom u svojoj nesigurnosti trči za svime što mu se ponudi kao novo i privlačno, umjesto da traži ono što je Božje, trajno i pouzdano. Zato su današnjem svijetu potrebni svjedoci koji će Isusov nauk prenositi vjerno i oduševljeno, zanosno i odvažno, jer o tom navještaju ovisi život i spasenje ljudi oko nas. Stoga se dajmo i sami oduševiti za Gospodina i Gospodinovim djelom u našem životu, kako bismo, poput Petra, bili osposobljeni naviještati čudesna Božja djela i bili vjerodostojni svjedoci u zajedništvu svete Crkve, izgrađene upravo na Petru i apostolima, a ne na filozofima i učenjacima.

Amen.

·