DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU C

IZ 62,1-5 Ps 96,1-2a.2b-3.7-8a.9-10a.c, Iv 2,1-12

 G. Dubica, 19. siječnja 2025.

Marija pažljivo upoznaje Isusa s neugodnom situacijom u kojoj su se našli rodbina i prijatelji. Ona vjeruje u Isusovu čudesnu intervenciju. Njezine riječi, ipak, nisu izravna molba. Upoznata je s problemom, poznaje svojega sina – ali poštuje slobodu.

POZDRAV I POKAJNIČKI ČIN

Braćo i sestre, danas ćemo u evanđelju slušati o čudu koje je Isus učinio u Kani Galilejskoj. Ono što možemo vidjeti u ovom Isusovom djelu jest to da On uvodi nešto novo. A to čudo je znak te novosti. Na molbu svoje majke, Isus šalje sluge da napune vodom posude koje su služile za čišćenje. On uzima nešto neznatno i od toga čini nešto novo, nešto daleko bolje od svega što su ljudi imali. Pokazuje nam da nije potrebno da mi sami sve učinimo i poziva nas da pred njega donesemo ono što imamo, a On će to što imamo – tu „vodu“ pretvoriti u „vino“.

Poslužitelji na svadbi u Kani Galilejskoj su poslušali Marijine riječi i učinili ono što im je Isus rekao. – Evo, na početku i ove sv. mise pokajmo se za sve one trenutke u svom životu kad nismo iskazivali svoje puno povjerenje u Isus! – Ispovijedam se …!

PROPOVIJED – HOMILIJA

Braćo i sestre, svaka organizacija svadbenoga slavlja oduvijek je bila slatka muka. Svjedoci smo kako su zadnjih godina  naši mladi – bilo da su na privremenom radu u inozemstvu ili žive ovdje, pod velikim utjecajem filmova i TV serija, opterećeni organiziranjem svadbenog slavlja. Htjeli bi da i njihovo vjenčanje bude „filmsko“. Najprije godinu ili dvije unaprijed muku muče kako pronaći svadbenu dvoranu, kada bi bilo najbolje dogovoriti termin i koji broj gostiju; pa onda koje pjevače dogovoriti i po koju cijenu (jer je postalo sramota ako oni i snimatelji – fotografi ne koštaju više nego skoro sve ostalo!?); pa pozvati rodbinu, prijatelje, društvo, radne kolege i tako redom. Jako su,dakle, važni fotografi i video snimatelji, jer bez njih je nezamislivo, a bitno je napraviti i film koji traje dva-tri sata. I uz to bude na  tisuću fotografija. (A to: hoće li sve to itko u cijelosti ikada pogledati, nije bitno.) Tu je i kićenje dvorane, gostiju, crkve; iznajmljivanje ili kupnja svečanog odijela i vjenčanice, prijevoz i najam posebnog vozila. I tako dalje i tako dalje …! Važan je svaki detalj. I od svih tih silnih poslova njima se zavrti u glavi pa slavlje postane teret koji su najčešće sami sebi natovarili. Kasnije se ispostavi da se moglo bez pola tih stvari.

Tražiti i Božju pomoć

No, priprave su bitne. Uvijek će prijatelji priskočiti u pomoć. Odvojit će svoje vrijeme, pružiti potporu i savjet; dati će i svoj novčani prilog, a poslije roditelji nek „vraćaju“ i „uzvraćaju“! … U pripravi, dakle, računamo s prijateljima i rodbinom. A bilo bi dobro  da svakako računamo i s Božjom pomoću?!

Slično su, evo, i mladenci iz današnjeg evanđelja imali  priprave za svadbeno slavlje. Iako im se ne spominju imena,  bili su poznanici Isusovi, a možda i rođaci. Evanđelist Ivan bilježi kako „trećega dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila je ondje i Isusova majka. Na svadbu je pozvan i Isus i njegovi učenici“ (Iv 2,1). Bilo je to nekako na početku Isusovog javnog djelovanja – odmah po izboru učenika – trećeg dana od poziva upućenog Natanaelu. Bit će da su uz Isusa i apostoli „banuli“ na svadbu! Broj učenika koji su Isusa slijedili povećavao se tih dana i lako je moguće da je od predviđena dva-tri učenika došlo njih deset? Kako kaže izreka: Prijatelji mojih prijatelja su i moji prijatelji. Dakle, dobro došli i oni!!! Za prijatelje uvijek ima mjesta u kući i na slavlju!

Marija zagovornica

Međutim, na svadbi se dogodila nezgoda – gosti su ostali bez vina. A prva reagira Marija – Isusova majka.. Stalo joj je do dobra glasa mladenaca, pa kreće u akciju. Smiruje domaćine, poštuje goste, rekli bismo, „spašava situaciju“. A ljubav uvijek ima tu odliku da brzo uvidi i traži rješenje za poteškoće i probleme. Marija pažljivo upoznaje Isusa s neugodnom situacijom u kojoj su se našli rodbina i prijatelji. Ona vjeruje u Isusovu čudesnu intervenciju. Njezine riječi, ipak, nisu izravna molba. Upoznata je s problemom, poznaje svojega sina – ali poštuje njegovu slobodu. I kad joj Isus odgovori da nije došlo njegovo vrijeme, ipak se obraća poslužiteljima, sasvim savjetnički. Kad im kaže: „Što god vam rekne, učinite!“ , ona ih hrabri!

Ove Marijine riječi: „Vina nemaju“ i „Učinite sve što vam kaže“, jedine su Marijine riječi u čitavome Ivanovu evanđelju. Marija je zagovornica. Primjećuje potrebu i traži izlaz iz problema. Tko, dakle, puno zna – malo govori, a puno radi.

Znak preobrazbe

Zanimljivo je, braćo i sestre, uočiti što se sve ovdje dogodilo: od problema na svadbi, preko molbe, dolazi do očitovanja Isusove slave; preko pretvorbe vode u vino – učenici povjerovaše u Isusa; sluge poslušaše Marijine riječi i učiniše što im je rečeno: nališe u posude vodu, a ona postade vinom.

Kako reče jedan teolog: „Marija je, ne samo Isusova fizička majka, nego i njegova savršena učenica koja najbolje poznaje Isusa i svojim životom najsavršenije uprisutnjuje njegove vrijednosti. Svojim primjerom i pozivom ‘Što god vam rekne, učinite!’, Marija posreduje da Isusove vrijednosti porastu u njegovim učenicima, da vjernici postanu sve više Kristovi kao što je i ona u potpunosti Kristova“.

Pretvaranje vode u vino u Kani Galilejskoj znak je preobrazbe koju je Isus došao ostvariti, a koja se događa u onima koji po vjeri u njega postaju djeca Božja (Iv 1,12). Darivajući izvrsno vino u izobilju, Isus se otkriva kao obećani Mesija i pravi Zaručnik preko kojega po vjeri imamo pristup božanskom životu i radosti. Riječima: ‘Vina nemaju’, Marija simbolički ukazuje na važnost ove preobrazbe i za nas posreduje da se ona dogodi. Svojim pozivom: ‘Što god vam rekne, učinite!’, pokazuje nam na koji način se može i treba božanski život sačuvati i u njemu rasti“ (B. Mrakovčić). Na svakoj svetoj misi i mi čujemo i služamo Isusovu riječ. A Marija ponavlja: što vam moj Sin govori, činite i bit će za vas dobro.

Posude za pranje

I na koncu, važno je uočiti još jedan detalj ovog evanđeoskog odlomka. Riječ je o šest posuda koje su služile za čišćenje i pranje … Ove posude crkveni oci često navode kao važan detalj. Kameno posuđe za čišćenje imalo je funkciju za pranje, kao i određenu ulogu kontejnera, posude za otpatke. U njima se moglo nalaziti svašta dok je trajalo svatovsko slavlje. Jedna mjera je bila oko četrdeset litara. One su bile veličine dviju-triju mjera. Dakle, u svaku od njih moglo je stati stotinjak litara. Neke su služile za pranje, dok je u drugima bio otpad. I upravo Isus nalaže da se posude operu i u njih natoči voda! Znao je što će učiniti. U tim posudama se događa čudo: od obične vode postaje vino, i to vino najbolje kvalitete. To nije samo čudo zamjene vode u vino, nego je to čudo zamjene vode iz takvog prljavog posuđa. Čak se i sam   ravnatelj stola čudi takvom vinu i posudama u kojima je ono bilo.

Iz ovoga, evo, možemo izvući još jednu pouku: Bog se služi i onim običnim stvarima da učini nešto neobično. Bog se služi grješnicima da ih iznutra očisti i promijeni te preko njih učini posebna djela. Bog daje najbolje. I daje u izobilju. Njegove su mjere drugačije – uvijek preobilne!

Isus, dakle, čini nešto novo. Dolazi k ljudima. Prisutan je u njihovu životu;  prisutan je i u radosti i u žalosti; prepoznaje potrebe ljudi i stvara nešto sasvim novo,  ono što je dobro za njih. Za početak je samo važno Isusa pozvati i slušati. Tko ga ne zove i ne sluša, pun je sebe i svoje nečisti, i na tome i ostaje – ne može se dogoditi ta kvalitativna promjena (promjena kvalitete!).

A nama se, na žalost, događa da se od mnoštva nevažnog izgubimo u stvarnosti. Važno je slušati Isusa – Učitelja jer on ima moć promijeniti i popraviti naše živote.

A i za ovaj čin se traži zrno vjere. Postoji li, dakle, to zrno u meni?

Prema: Vlč. Ilija Orkić, Katolički tjednik