Propovijed na 3. nedjelju došašća A – nedjelja „Gaudete“ – Radujte se – Nedjelja caritasa u našoj biskupiji
G. Dubica, 11. prosinca 2022.
„JESI LI TI ONAJ KOJI IMA DOĆI?“
Uvod u misno slavlje:
Braćo i sestre, danas slavimo treću nedjelju došašća, Nedjelju radosti, Gaudete. A zove se tako jer ovom riječju na latinskom jeziku (koja u prijevodu znači „Radujte se“) počinje jedan redak iz Poslanice Filipljanima, koji se nalazi u današnjoj antifoni: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu!“ (Fil 4,4-5). Danas je i nedjelja Caritasa u BiH, nedjelja djelotvorne ljubavi prema bližnjima. A obe ove teme tako se lijepo povezuju u jednom retku Svetoga pisma u kojem se veli: „Bog ljubi vesela darivatelja“ (2 Kor 9,7). Jer istinska radost dolazi darivanjem, dolazi konkretnim činima ljubavi prema potrebnomu. Ako smo i mi često tako nezadovoljni i tužni, možda je razlog tomu upravo naša sebičnost? Zato se na početku ovoga misnog slavlja pitajmo koliko smo sagriješili propustom, ne čineći dobro drugima, a mogli smo ga učiniti i koliko smo zbog toga uskratili radost koju nam Bog daruje kada postajemo produžena ruka njegove ljubavi drugima. Ispovijedam se…!
Homilija – Propovijed
Pitanje našeg života i odgovor našem životu
Braćo i sestre, gledajući naše živote, otkrivamo danas kako nam je blisko ovo pitanje Ivana Krstitelja koje preko svojih učenika upućuje Isus: „Jesi li ti taj?“ i otkrivamo kako je izazovan Isusov odgovor:“ Blago onom tko se ne sablazni o mene!“ I mi se svakodnevno trudimo u svome životu – netko bračnom i obiteljskom, netko svećeničkom i redovničkom, biti vjerni Bogu.i biti vjerni njegovom zakonu, te tako često osjećamo kao da smo najveći „luđaci“. A oni koji Boga zaboravljaju i ne priznaju ga, uspijevaju u životu – uživaju. Dok mi koji smo kažemo Božji, bivamo osuđeni, ismijani, nemoćni. I dođu trenuci kada se poput Ivana Krstitelja upitamo:“Ma, Isuse moj, jesi li ti uistinu taj Bog u kojeg vjerujem? Jesi li taj komu se isplati služiti cijeli život?“ A On svakomu od nas kaže: „Pogledaj i vidi! Pogledaj povijest svijeta i svoju vlastitu povijest i vidi.“ – I što , braćo i sestre, vidimo u povijesti svijeta? A mnogi su nam pokušali reći da On nije taj koji spašava, da svijet možemo spasiti sami, bez Njega. I svaki naš takav pokušaj završio je ne samo neuspjehom, nego velikim ljudskim tragedijama (sjetimo se samo totalitarnih režima). I danas, na žalost, pokušavamo „stvoriti“ mir ratovanjem i svojim umovanjem, zaboravljajući na Boga. A toliki maleni i koji su neznatni za ljudsku povijest, a koji su se usudili povjerovati da Isus jest Onaj kojega čekamo, unijeli su, makar skromno svjetlo i nadu u ovaj svijet. Sjetimo se samo tolikih mučenika i svetaca iz povijesti Crkve. I ne trebamo ići u tako daleku prošlost. I naše vrijeme nam daje takve svjedoke, kao što su sv. Majka Terezija, sv. Ivan Pavao II… kao i toliki progonjeni kršćani do najnovijih dana. I ne zaboravimo tolike „nepoznate svece“ iz našega susjedstva ili iz naše župe, koji nastavljaju vjerovati u Isusa kao Onoga koga čekamo i koji nastavljaju nositi svoje životne križeve, vjerujući u konačnu pobjedu nad grijehom i zlom, koju samo Gospodin može dati. Pogledajmo i vidimo i u našim vlastitim životima pa ćemo prepoznati da su nam ipak najljepši i najdragocjeniji trenutci bili oni u kojima smo se usudili povjerovati Gospodinu i živjeti po njegovoj riječi: to jest ljubiti, žrtvovati se, opraštati, trpjeti, moliti… Vjerujem da su ti trenutci najsvjetliji u našim životima! Naravno, kada dođu „tamne noći“, poput ove koju je imao Ivan Krstitelj, nije lako sačuvati u srcu ova „mala svjetla“. I zato Isus kaže: „Nemoj se sablazniti o mene! Nemoj prezirati mene, Raspetoga Boga, nemoj prezirati moga Križa! Spasenje nije u silasku s Križa, nego u strpljivom darivanju života na njemu. Blago tebi ako se ne sablazniš o mene zbog svoje patnje i neuspjeha. Blago tebi ako nađeš mene zajedno sa sobom u tvojoj patnji i jednoga dana u tvojoj smrti. Znaj, toga dana ćeš, ne samo vjerovati, nego i iskusiti da Ja Jesam onaj kojega si čekao, za kojim si čeznuo.“
A sv. Jakov apostol u drugom čitanju koje smo čuli, kaže nam: „ Za uzor strplhivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje.“ Taj uzor imamo i u Ivanu Krstitelju. Učimo se od ovoga proroka ne bojati se Bogu postavljati pitanja, ali i čuti Božji odgovor. Učimo se strpljenju i podnošenju zala života ne sablažnjavajući se o Raspetoga Isus.
Kršćanska radost i kršćanski Božić
Na kraju ostaju nam još dva pitanja: Kako jedno ovako „teško“ evanđelje dolazi baš na Nedjelju radosti u došašću (Gaudete)? I kakve veze ima ova Riječ Božja sa svetkovinom Božića koju iščekujemo?
Ovako izazovno Riječ Božja na Nedjelju radosti objavljuje nam što je istina o kršćanskoj radosti. To nije tek puka sreća ovoga svijeta ( kad ti sve ide dobro, kad si uspješan, zdrav itd.), nego je to istinski plod Duha Svetoga. Taj plod je svijest da sam od Boga ljubljen, čak i kada se nalazim u „tamnici“, i kada sam na križu. Radost jednog kršćanina je, zato, sposobnost vjerovati da je Bog moj Otac i da to ostaje (dakle, ljubi me i ne zaboravlja me), iako trpim, iako ništa u mome životu ne ide kako bi trebalo i kako bih ja htio. I takva sposobnost da mogu podnijeti trpljenje dolazi samo od Duha Svetoga, jer samo u Duhu možemo klicati: „Abba, Oče!“ (usp. Rim 8,15; Gal 4,6). Tko ima toga Duha on se ne sablažnjavao Isusa, o Boga Raspetoga! Zato Riječ Božja naviješta radost koju ovaj svijet ne može dati, niti razumjeti.
I tako dolazimo i do odgovora na pitanje kako nas ova Riječ Božja priprema na svetkovinu Božića. Svojom ozbiljnošću podsjeća nas da naše svetkovanje Isusova rođenja ne smije biti „romantika“ (lijepi osjećaj, užitak, spokoj ili sigurnost), i ova svetkovina treba nam pomoći shvatiti tko je Onaj koga nego iščekujemo i koji je konačni smisao njegova dolaska na zemlju. Mi iščekujemo Onoga koji je napustio ugodnost Očeva doma na nebesima i došao na zemlju, odrekao se svoje božanske nedodirljivosti i uze na sebe svu bijedu našega čovještva (osim grijeha). Uzeo je tako na sebe svu patnju i smrt i donio nam tako vječno spasenje. Zato, tko već u Djetetu u jaslicama ne vidi navještaj Boga na križu, još nije shvatio ni istinsku radost, ni tajnu svetkovine Božića. Amen.