PROPOVIJED: Čudesno začeće Isusa, Sina Božjega
Pozdrav
Braćo i sestre, danas – na 4. nedjelju došašća – okupili smo se u iščekivanju da što spremnije otvorimo vrata svoga doma i vrata svoga srca Gospodinu koji dolazi! Znamo da nas svakodnevna vreva životanerijetko odvede u nekom drugom smjeru, pa uvijek iznova pokušavamo uspostaviti ravnotežu u sebi i oko sebe. A ovaj Dan Gospodnji na,m je darovan za obnovu i slavlje.
Pokajnički čin
A da bismo danas bili dostojni darova i milosti koje besplatno primamo, promislimo o svojoj povezanosti s Bogom. Danas se povezujemo i umrežavamo na razne načine i postajemo dostupni svima u svakom trenutku. Upitajmo se barem na trenutak: kako smo povezani s Bogom i koliko smo mu otvoreni! Iskreno se pokajmo za sve svoje grijehe…!
HOMILIJA – PROPOVIJED
Braćo i sestre, sve je, evo, skoro spremno za Božić. Samo što nisu počela naša slavlja. Jelke se kite nakitima i lampicama osvjetljuju, a štalice betlehemske pastirima i stadima. Darovi su možda već kupljeni, a kolači se mijese i pripremaju. Obitelj se polako okuplja, mnogi će možda doći izdaleka? Slavlje može početi. Kao da je svima sve jasno: i koga slavimo i što i zašto… Mnogi se i ne pitaju o smislu i sadržaju Božića i božićnog slavlja. Važno je da smo zajedno: Uskoro ćemo pjevati: Daj nam Bog zdravlje, k tomu veselje, na tom Mladom ljetu svega obilje…
A potrebno je pred sam Božić još malo zastati i promisliti, potrebno je pomoliti se i pokloniti. Zato je evanđelje ove zadnje nedjelje došašća, opis čudesnog začeća onoga čije rođenje uskoro slavimo: Isusa, sina Božjega po sili Duha Svetoga i pristanku Djevice Marije, zaručnice Josipa iz doma Davidova, naviještenjem anđela Gabrijela u Nazaretu galilejskomu.
Spominjemo u samo jednoj rečenici toliko imena osoba i mjesta! Znači da se radi o događaju koji je najsjajniji u čitavoj povijesti. Konačno se u svoj punini susreću nebo i zemlja, Bog i čovjek: “Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama”.
To je, braćo i sestre stvarnost, a ne puka teorija. To je blagovijest koju je svatko iščekivao, a skoro nitko je nije sasvim razumio. Bog uvijek iznenađuje svojom originalnošću: draža mu je obična kuća nego li urešeni hram; neznanu djevojku izabire za svoju prvu suradnicu spasenja; objavljuje se po glasu anđela, a tišina ovog susreta svečanija je od hramskih slavlja.
Lijepo je znati da i nas Bog prati u jednostavnosti naših dnevnih obveza i zvanja. Dotiče nas tu gdje jesmo, tu gdje živimo, gdje služimo, kad smo radosni i tužni ili kad izgovaramo najljepše riječi onomu koga volimo.
Kod pozdrava nđeo najprije veli Mariji: Raduj se! Smijemo biti sigurno da to i nama neumorno poručuje: Raduj se! To je, čuli smo, bio naslov i prošle nedjelje došašća: Gaudete – Radujte se! Ne naređuje anđeo Gabrijel Mariji da učini ovo ili ono, da klekne, ili da moli… Prije svega govori joj: raduj se, otvori se radosti kao što se vrata otvaraju suncu. Bog nam, braćo i sestre, govori jezikom radosti, zato će zauvijek biti privlačan. Pomaže nama, kao i Mariji, da shvatimo zašto biti radostan: puna si milosti, blagosti, suosjećanja, ljubavi i Božjeg života. Marijino ime znači Voljena zauvijek – a njezina je služba da nas trajno podsjeća na ovu ljubav koja je temelj radosti i koja je za svakoga od nas važna. Svi smo, poput nje – Ljubljeni zauvijek!
Marija je zbunjena, dok je anđeo ohrabruje: Ne boj se, nemoj se bojati što Bog ne dolazi u raskošnoj sili! Njegova je moć u poniznosti, daleko od carskih palača i svijetlih pozornica. Ne boj se Boga koji želi biti dijete, koji neznatne želi učiniti prinčevima svoga kraljevstva. Ne boj se ljubavi! Začet ćeš i roditi dijete koje će se zvati Emanuel – Bog s nama, Sin Božji. Marijin odgovor nije bio brzopleto DA, nego pitanje: Kako će to biti?
Nije, braćo i sestre, grijeh Bogu postavljati pitanja, niti je to nedostatak vjere. To znači stajati pred njim dostojanstvom stvorenja. Zrelo i svjesno upotrijebiti razum, a potom prihvatiti tajnu koja nadilazi čovjeka.
Samo je tada naš osobni pristanak zreo, samo tada je kreativan i proročanski moćan: Evo službenice Gospodnje … , evo sluge Božjega!
Evo, sasvim blizu pred nama je Božić. Kako smo čuli, Božja je logika drugačija od svjetovnih protokola, od reklama i nametnutih želja. On bi htio da i mi u životu biramo ono što je bitno i istinito. Bog nam dolazi uvijek, trebamo samo dopustiti da se dogodi naš susret s Njim. Htio bi se utjeloviti u svakomu od nas. On nas poznaje i ljubi, čeka da zajedno ostvarimo njegove programe ljubavi, kako bi se nastavilo djelo stvaranja. Bog samo hoće da bude primljen toplim srcem, kako bi mogao doći do onih koje ljubi? Shvatiti, dakle, što je u životu važno i ostvariti Božju čežnju ljubavi – kud ćemo bolju čestitku za Božić? Amen.