Čitanja: Izr 8,22-31; Ps 8,4-9; Rim 5,1-5; Iv 16,12-15

POZDRAV

Braćo i sestre, nakon proslave rođendana Crkve i primanja duhovnih darova, te proslave Božjeg sebedarja svima nama, danas, evo, slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva – puninu savršenstva i ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga. Tu tajnu i misterij Boga koji je jedan u tri osobe nemoguće je razumom shvatiti, ali očima vjere ništa nije nemoguće. Bog nam se preko Sina, a snagom svoga Duha približava i objavljuje nam svoje tajne i svrhu našeg postojanja i djelovanja. Toliko skriven i tajanstven, otkriva se onima koji su spremni prihvatiti njegove savjete i nasljedovati ga.

Pokajnički čin

Kao vjernici željeli bismo Božje tajne shvatiti, prihvatiti i živjeti prema njima. A da bismo to mogli, potrebno je odreći se svjetovnih izazova, priznati sebi, drugima i Bogu svoje slabosti i poteškoće te se iskreno pokajati. – Ispovijedam se…!

Poklik Kristu

–       Gospodine, koji nam s Ocem i Duhom iskazuješ beskrajno milosrđe, smiluj se!

–       Kriste, koji si nam objavio tajnu svoga života, smiluj se!

–       Gospodine, koji si nas poučio klanjanjem slaviti Presveto Trojstvo, smiluj se!

Uvod u čitanja

I.      Starozavjetni pisac Knjige Izreka pojašnjava nam i posvješćuje nam jedinstvo Boga stvoritelja i njegove Mudrosti.

II.    Apostol Pavao u Poslanici Rimljanima sažeto pojašnjava jedinstvo Presvetoga Trojstva.

III.   Evanđelist Ivan zorno nam prikazuje kako nam se Gospodin daje s obzirom na naše mogućnosti, a u svakom trenutku prati nas Duh Sveti.

HOMILIJA

Braćo i sestre, svakom čovjekovom djelu prethodila je zamisao, svakoj zgradi prethodio je nacrt, a svakom velebnom djelu prethodi vizija. Biblija nam na početku stvaranja stavlja Mudrost koju kršćani poistovjećuju s Isusom Kristom. Tako je i čuvena crkva u Carigradu, grčki  Hagia Sofia, ili Aja Sofija, posvećena upravo Svetoj Mudrosti, odnosno Božjem Sinu. Tako u Knjizi mudrih izreka o vječnoj Božjoj Mudrosti stoji: „Gospodin me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pra doba… kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna… kad je postavljao moru njegove granice… kad je polagao temelje zemlji.“

Razumljivo je da znanstvenici danas govore o teoriji velikoga praska, to jest teoriji da je od jedne neizmjerno malene točkice, prije nekih trinaest i pol milijardi godina, nastao cijeli svemir, svemir u kojem vladaju jasni i čvrsti fizički zakoni. To je ono što vidimo i što (vjerojatno) možemo dokazati. A što je bilo prije toga? Današnja fizika veli da „prije“ nije postojalo, jer je s početkom svemira nastalo i vrijeme, koje je također relativno. To je izvan svakog našeg poimanja. Nadalje, znanost ne može objasniti zašto su nastali baš takvi zakoni fizike, koji vladaju našim svemirom, kao što ne možemo znati, zašto su se upravo na Zemlji stvorili uvjeti za život.

A evo, Biblija nam govori da ništa nije nastalo slučajno, da je Bog od samih početaka, prije početka vremena sve to u svojoj mudrosti zamislio, odredio, stvorio i postavio da se – po određenim zakonima – razvija i da raste. Biblija naučava da nismo bačeni u prostor i vrijeme, da nismo prepušteni samima sebi, da sve oko nas ima smisla, da sve oko nas postoji po određenim zakonima, te da u tome smislu i naš život ima svrhu i sada i u vječnosti. To je vjera, vjera koju teorija velikog praska niti opovrgava, niti dokazuje. To je vjera kao Božji dar, vjera koja je izraz čovjeka, koji je svjestan svoje ograničenosti te se divi veličanstvenim i svrhovitim zakonima po kojima živimo. To je vjera da Bog stoji na početku svega, da Bog u svojoj mudrosti i ljubavi vodi naš život, da nas Bog koji je Ljubav čeka na vratima vječnosti. U toj vjeri živjeti, znači radosno proživljavati svaki dan, znači blagoslivljati Boga i sada i u vječnosti.  

Dakle, prosvijetljeni danas istinom Presvetoga Trojstva i svjesni neizmjerne tajne koju nam Bog o sebi otkriva preko svoga Sina i njihova Duha, zahvalni kročimo svojom svakodnevicom i širimo primljene tajne i istine među svojim suputnicima, te vlastitim primjerom potaknimo i druge na vjeru i obraćenje. Amen..

Prema: dr. sc. Zvonko Pažin

Profesor liturgike na KBF-u u Đakovu i župnik u Čepinu 3