UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – SPASOVO

Gornja Dubica, 26. svibnja 2022.

HOMILIJA: NEBO POČINJE U TEBI

Braćo i sestre! Svaki čovjek traga za Bogom, jer čovjek je duhovno biće. Tražeći odgovore na različita životna pitanja. Svaka osoba – možda nekad i nesvjesno – pokušava pronaći i odgovore na pitanja o samome Bogu. Jednostavno, svaki čovjek je bogotražitelj, jer u svojoj nutrini osjeća čežnju za nečim velikim, za onim što ga nadilazi. No, i Bog traga za čovjekom, za svojim stvorenjem koje mu je grijehom okrenulo leđa. Čovjek se „propinje“ do Boga, te ga pokušava razumjeti, no on mu neprestano izmiče. Zato se Bog u osobi Isusa Krista sam objavio ljudima. Utjelovljenjem je postao dionikom naše naravi, a to znači da je postao jedan od nas. I upravo u Isusu Kristu tako jasno prepoznajemo da je ispunjena čovjekova potraga za Bogom i Božja potraga za čovjekom, odnosno prepoznajemo da naše životno traganje za Bogom ima svoj smisao i svoju svrhu.

Evo, liturgija Crkve stavlja danas pred nas jedan rastanak.Naime. nakon 40 dana poslije svoga uskrsnuća Isus uzlazi u nebo. Isus se, dakle, rastaje od svojih učenika, blagoslivlja ih te im obećava  poslati Duha Svetoga. Sin Božji koji je došao na ovaj svijet „radi nas i radi našega spasenja“, sada – nakon što je izvršio djelo ljudskog otkupljenja – uzlazi u zajedništvo sa svojim Ocem i s Duhom Svetim. No, sada je Krist, uzlazeći na nebo, u njega unio i čovještvo. Odsad i čovještvo pripada Bogu na nov način. Štoviše, od sad je na neki način i čovještvo dio Presvetoga Trojstva. Bog, koji je tako žarko tragao za čovjekom, sada mu je otvorio vrata neba. Zato se ovaj veliki blagdan i zove Spasovo, jer upravo po Sinu Božjemu i mi imamo pristup u vječnost – spašeni smo! Stvoreni smo u Kristu i po Kristu, ali i za Krista! Liturgija to izražava riječima današnje Zborne molitve navodeći da je „Kristovo uzašašće i naše uzdignuće, jer smo u nadi svi pozvani u slavu, kamo je pred nama ušao Krist, naša Glava“. Dakle, svojim uzašašćem Krist i nas same čini dionicima svoga božanstva! I, doista, u Njemu nedvosmisleno prepoznajemo da je ispunjena čovjekova potraga za Bogom i Božja potraga za čovjekom. Tako shvaćamo da Kristovo uzašašće nije tek običan rastanak, već blagdan koji slavi tako veliko otajstvo.

Za naš osobni duhovni život mogli bismo izdvojiti dvije važne poruke. Naime, Krist učenicima daje nalog i poslanje da u sili Duha Svetoga propovijedaju evanđelje po cijelom svijetu. Učenici trebaju drugima prenijeti radost vjere jer je vjera u vijek osobni, ali nikada osamljeni čin. Time kao da im želi reći da ostanu „s nogama na tlu“. Njihova je zadaća, dakle, ovdje na zemlji. To je prva poruka današnjeg blagdana. No, u isto vrijeme Krist najavljuje da će ponovno doći. Time kao da im želi reći da njihov pogled ipak mota biti upravljen prema gore, u nebo. U isto vrijeme Kristov je učenik dužan izvršavati svoje poslanje na zemlji, dužan je svjedočiti i naviještati spasenje drugima, dužan je ostvarivati svoje zadaće u zajedništvu s brigom za druge oko sebe. Ali sav kršćaninov rad ne može se iscrpiti samo u tome: čovjekov je konačni cilj zajedništvo s Bogom u vječnosti. To je druga poruka današnjeg blagdana.

Isus nas svojim uzašašćem nije nikako napustio, nego nam „dade nadu da ćemo kao njegovi udovi biti s njime u istoj slavi gdje je on, naša Glava i prvijenac“. (Današnje predslovlje Uzašašća!).  Uzašašće nije tek Isusov rastanak s ljudima, već upravo suprotno: dio je Božjeg plana spasenja, odnosno Božjeg traganja za čovjekom i želje da mu otvori put u vječnost! No, u nebo se ne dolazi samim time što bi netko sebe smatrao vjernikom. Uzašašće nas opominje i upozorava na to da naše životno traganje, a to znači vjera, nije završen i gotov čin. Kristovo uzašašće poziva nas da se zapitamo živimo li doista kršćanski, odnosno živimo li doista kao Kristovi učenici, te ka sinovi i kćeri Kristove Crkve koja putuje prema vječnosti. Jesmo li na tome putu prema vječnosti doista kao „tragači“, kao hodočasnici ili samo stojimo uz put i promatramo sa strane? Ne dopustimo da Kristovo traganje za čovjekom, tj. Kristovo djelo spasenja, ne nađe odgovore u našim osobnim životnim traganjima! Amen. (prema Bruno Diklić)