U vremenu najžešće agresije na Hrvatsku, a kasnije ubrzo i na našu domovinu BiH – sjećam se kao danas – da se na radiju često vrtjela  jedna pjesma čiji je stih glasio: „Ima samo jedna istina.“ I bili smo uvjereni da je samo jedna istina, a ta je da imamo pravo na dom i domovinu i da je ta istina neoboriva, baš zato što je istina. Ali uskoro smo, na žalost, s određenom gorčinom, postali svjesni: koga u svijetu briga za našu istinu? I danas u političkim i raznim drugim  sučeljavanjima na televiziji, svjedoci smo da malo koga zanima istina? Svatko ima svoju istinu. Pa će se tako, na primjer, kada je u pitanju pobačaj, u nedogled diskutirati o kruškama i jabukama. Jedni će govoriti o pravu žene na izbor, dok će drugi govoriti o pravu nerođenog djeteta na život. I zato se pitamo: Ima li načina da se itko poljulja u svojoj istini? Možemo li uopće govoriti o apsolutnoj istini? Je li stvarno moguće da ima samo jedna istina?

Čuli smo i danas, braćo i sestre, kako Isus pred silnim Pilatom, koji je u svojoj ruci imao njegov život,  s punom sviješću svjedoči: „Ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.“ Crkva vjeruje i naviješta da postoji samo jedna istina, a to je Bog u svome djelovanju i u svojoj Riječi, to jest u Isusu Kristu, vječnoj Božjoj Mudrosti, koji jasno govori što je istina. Za kršćane je istina da čovjek ne živi samo o kruhu. Istina je da čovjek ne smije ni poželjeti nikakvu tuđu stvar, da ne smije s požudom ni pogledati ženu svoga bližnjega. Istina je da treba čuvati život svakoga djeteta: i onoga rođenoga i onoga nerođenoga. Istina je da treba praštati svojim neprijateljima, da trebamo činiti dobro onima koji nas mrze. Istina je da stvarno, ali baš stvarno trebamo voljeti bližnjega kao samoga sebe. Istina je, kako veli sv. Pavao, da sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.

Dakle, istina nije relativna. Nije ovisna o vremenu, nije ovisna o političkim prilikama, ne pazi na političku ni bilo koju drugu korektnost. Kao što je istina jasna u prirodnim znanostima ( još se sjećamo kad su nas učili u školi Pitagorin poučak: „ Kvadrat nad hipotenuzom, to zna svako dijete, jednak je zbiru kvadrata nad obje katete!“), vjerujemo da je istina  posve jasna i u našim odnosima prema Bogu, prema bližnjemu i prema samima sebi. Bez obzira na to što govore mnogi hrvatski ili europski zakoni i uredbe o Bogu, o vjeri ili kršćanstvu, bez obzira na to što govore oni vječiti podrugljivci i rugači, bez obzira na to što ta istina itekako i mene samoga žulja. Isus je Kralj neba i zemlje upravo zato što je ostao vjeran istini. On je Istina. Zato je on snaga i nadahnuće svim kršćanima i svim ljudima dobre volje.

Evo, danas, dok se u mnogim mjesnim ili partikularnim Crkvama slavi i Svjetski dan mladih, pozvani smo još više moliti za naše mlade. Za našu djecu. Da upravo oni budu i sadašnji, ali i budući širitelji Kristova kraljevstva. Molimo da i po njihovu primjeru, po njihovim molitvama i životima ovim svijetom zavlada logika Kristova kraljevstva – logika blaženstava, tj. logika ljubavi prema Bogu i prema ljudima. Tada će, vjerujemo, Kristovo kraljevstvo imati manje neprijatelja – i onih izvana, ali još važnije , onih iznutra. A kad bude manje protivnika Kristova kraljevstva, bit će nas više koji složno i iz ljubavi kličemo: Krist Kralj vlada, Krist pobjeđuje, Krist Kralj vječno kraljuje! Amen.

Prema: dr. sc. Zvonko Pažin

Profesor liturgike na KBF-u u Đakovu i župnik u Čepinu 3