Jedan pojam se u Bibliji  često izriče dvostruko. Tako čitamo kako psalmist govori o ležaju svoje postelje ili govori o svojoj braći, djeci majke svoje. Tako prorok Jeremija govori da će budući Mesija biti pravedan te da će zemljom vladati po pravu i pravici. Pitamo se jesu li ovdje pravo i pravica istoznačnice? Znače li pravo i pravica isto? Rekli bismo: Ne baš. Evo, pod riječju pravo podrazumijevamo pisano, dogovoreno pravo, odnosno, pravila koja jedno društvo uvodi i kojih bi se svi trebali držati. Svi su naši zakoni ujedno i pravni spisi. Tako, na primjer, ženidbeno pravo ne dopušta ženidbu muškarca i žene koji bi bili u bliskom srodstvu. Ali, s druge strane, događalo se – prije kao i danas! – da neki pravni akti, neki zakoni nisu baš pravedni. Događa se da je zakon – nenamjerno ili namjerno – tako sročen da pogoduje određenoj interesnoj skupini. Na primjer, mnoge zapadnoeuropske zemlje usvajaju zakon o eutanaziji, o pobačaju, o istospolnim brakovima i da ne nabrajam više. I onda pravo postaje nehumano, protiv života – nepravedno. Nisu li i rasni zakoni u Hitlerovom režimu bili dio prava? A bili su duboko nepravedni.

S druge strane, pravica se odnosi na duh zakona, na ono što je uvijek dobro, na ono što jest ili bi trebalo biti smisao svakog (dobrog) zakona. Crkva vjeruje da je Mesija, to jest Isus Krist došao uspostaviti i pravo i pravicu. Uspostavio je pravo, jer je upozorio da nije dovoljno samo čisto formalno obdržavanje zakona. Pa tako, na primjer, naučava, da nije smisao zakona o subotnjem počinku u tome da se ne bi smjelo izliječiti bolesna čovjeka. Konkretno: da on to ne bi smio činiti! Jer, Isus mudro veli: „Subota je radi čovjeka, a ne čovjek radi subote“. Međutim, Isus ide i dalje. Kada bi Bog prema nama u potpunosti primjenjivao zakone, kao što su Deset zapovjedi, ne bismo sjajno prošli. Već u Starom zavjetu psalmist vapi: „Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?“ Zato Isus svoje poslanje ovako prikazuje: „Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.“ Konačno, na Posljednjoj večeri, govoreći o svojoj krvi koju će na križu proliti, veli: „Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.“ To je temeljni smisao Kristova poslanja i te se riječi ponavljaju na svakoj svetoj misi.

Krist dakle uspostavlja ne samo pravo, nego i pravicu. A njegova je pravica – milosrđe, praštanje, dobrota, ljubav prema svakome, pa i prema progonitelju. Onaj tko očekuje Božje milosrđe, trebao bi nastojati to isto iskazivati svakome čovjeku. Jer, valja imati na pameti Isusovu riječ: „Mjerom kojom mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti.“ Evo, braćo i sestre, na početku došašća bilo bi dobro na trenutak zastati nad ovom riječju i nešto bitno i konkretno mijenjati u svom životu i svom ponašanju!

Amen.

Prema: dr. sc. Zvonko Pažin,

profesor liturgike na KBF-u u Đakovu i župnik u Čepinu 3