Vjerojatno se mnogima od nas dogodilo da nam je netko učinio veliku uslugu, da nam je doslovno spasio život, možda nam pomogao da se dignemo iz najdubljeg dna u koji smo možda pali. Možda smo toga čovjeka ili tu osobu uspoređivali s anđelom i pitali se kako mu zahvaliti. Štogod bismo za tu osobu učinili smatrali bismo da je to premalo.
Evo, danas, braćo i sestre, u prvom čitanju Djela apostolska govore o Korneliju, časniku rimske vojske, bogatom i uglednom čovjeku koji je uz to bio poganin, ali je bio “bogobojazam”, to jest poštivao je židovsku vjeru, iako nije bio Židov. U viđenju mu je bilo priopćeno da treba poslati po apostola Petra. I Petar je odlučio doći, makar da su neki smatrali da pogani nisu dostojni da im se navijesti Kristovo spasenje. Evo kako je opisan taj susret: “Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama I pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: “ Ustani, i ja sam čovjek!”
Dobro je da se baš kod ovih riječi zaustavimo. “I ja sam čovjek”, veli Petar. Naravno, ljudi imaju razne životne pozive i različite uloge u obitelji, društvu i Crkvi. A Bogu se sviđa upravo po ljudima činiti velike stvari. Bog daje nekomu ulogu roditelje ili (vjero)učitelja. Nekim drugima Bog daje da budu npr. liječnici, znanstvenici ili mudri državnici. Sve su to velike i važne stvari, i svi ti ljudi mogu i trebaju imati naše poštovanje koliko god svoje zvanje čestito obavljali. Međutim, ako ja imam neku društveno istaknutu ulogu, važno je da imam na pameti ono što je rekao Petar: Nemoj padati na koljena preda mnom, ja sam samo čovjek. Htio je Petar reći: Nisam nadčovjek, nisam anđeo, nisam božanstvo, ja sam samo čovjek koji se našao u prilici da nešto nauči, da nešto postigne i sve zato da bih mogao drugima dati!
Strašno je kada čovjek dopusti da ga obuzme oholost, kada počne razmišljati da vrijedi više od drugih, da je on spasitelj – Masija, idol. Tako Pavao veli:” Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvatstaš kao da nisi primio?” Može netko biti i biskup i papa, može biti predsjednik najmoćnije države na svijetu, može dobiti Nobelovu nagradu, ali na koncu ostaje istina: “ I ja sam čovjek.”
Dobro je i potrebno imati poštovanja prema ljudima koji su nas u životu zadužili.A još je važnije sačuvati jednostavnost i skromnost, jer sve je Božji dar u kojem možemo i smijemo uživati, a nipošto se tim darovima uzoholiti. Konačno, IiIsus za sebe veli da nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade za mnoge. Takvi su ljudi istinski velikani. Na njima počiva budućnost ovoga svijeta. Amen.