Ja sam trs, vi loze

Peta uskrsna nedjelja stavlja nam na razmišljanje Isusovo poučavanje učenika kako je On trs – čokot, Otac vinogradar, a učenici loze. Govori im da loza bez trsa ne može donijeti roda te ih potiče da ostanu ucijepljeni u njemu. Na isti način i nas danas Krist poziva da kao njegove loze ostanemo povezani sa svojim Trsom, onim koji je naše izvorište. Tko ostane njegov učenik, donosit će puno roda, a tko ga odbaci, sam sebe osuđuje na odumiranje jer bez trsa nema života.

Isus je, dakle, istinski trs, a mi smo loze. Naš duhovni život, naš kršćanski život, život nas Kristovih učenika je neshvatljiv bez jedinstva s Isusom. Ona snaga i moć, vitalnost i ljubav koje nas čine plodnima potječu od Njega. Današnji evanđeoski odlomak stavlja naglasak na donošenje roda, a to je moguće samo onda kada smo ucijepljeni u trs.

Vidimo da se ovdje više puta ponavlja riječ ostati  jer je upravo ona ključ plodnosti i izdašnosti. Ovo „ostati“ ne znači samo biti nazočan, nego upućuje na međusobno sjedinjenje i ljubav koja je preslika one ljubavi koja postoji između Oca i Sina.

Svatko od nas, braćo i sestre, pozvan je donositi rod dobrih djela. Svatko od nas treba ljubiti ne samo riječima nego djelima i istinom. Na ovom putu zanimljivo je djelovanje Boga Oca, to jest Onoga koji obrađuje. – On nas kroz Isusove riječi čisti. On siječe, odsijeca one loze koje ne donose roda.

Riječ je o neprekidnom procesu obraćenja i čišćenja da bismo postali istinski Isusovi učenici.

Upitajmo se stoga danas: Kakve plodove donosimo u svom životu? Pokazujemo li svoju kršćansku ljubav činima i konkretnim djelima ili samo riječima? Kako reagiramo na Božje pedagoške zahvate u svome životu? A ako naši odgovori na ova pitanja nisu pozitivni, onda bi to u nama trebalo izazvati nemir – sve do patnje i tuge.

Zato danas molimo Gospodina neka nam ova slika trsa i loze bude poticaj da uvijek želimo ostati sjedinjeni s Kristom i da nikad ne padnemo u napast htjeti se odvojiti od Božje ljubavi. Amen.