Ljubiš li me?

Odlučujuće Isusove riječi Petru, prije nego će mu povjeriti zadaću, da vodi Crkvu, bilo je trostruko pitanje: “Šimune Ivanov, ljubiš li me?” Isus je najprije pitao: “Ljubiš li me više nego ovi?”
Upravo karakterno kolebljivom Petru, koji je Gospodina tri puta zatajio prije njegove smrti, Isus povjerava nakon svoga uskrsnuća univerzalnu pastirsku službu u Crkvi. U crkveno političkim kategorijama mogli bismo pitati, je li to bila dobra osobna odluka. Jer mi ljudi uvijek činimo tako, kao da bi najprije od osobne kvalitete naših papa i biskupa ovisilo, hoće li Crkvi i dalje ići dobro ili ne. Bilo je i još uvijek ima najrazličitijih očekivanja za novog papu ili novog biskupa, naravno i za jednog župnika i druge osobe, koje su odgovorne u Crkvi.

Odlučujuće za pastirsku službu Petrovu prema Isusovom shvaćanju je ljubav. I baš je tu ljubav našao Petar nakon svoga trostrukog zatajenja Isusa. On se kajao i darovano mu je oproštenje. Pravi uzrok njegova podbačaja bila je prevelika sigurnost u samoga sebe: on je mislio, da može biti više vjeran od ostalih apostola; on je želio i svoj život dati za Isusa. Petar je mislio: “Ako se i svi sablazne, ja neću!” (Mk 14,29) Kako je brzo pobijeno to precjenjivanje samoga sebe kroz trostruko zatajenje Isusa. I sad Isus pita ciljano Petra, je li ga on ljubi “više” nego ostali. Petar odbija pogrešku oholosti nad drugima, i jednostavno priznaje: “Da, Gospodine, ti znaš, da te volim.”

Odlučujuće u Kristovoj Crkvi je vjernost Gospodinu, ljubav prema njemu. Na to su svi pozvani, pastiri i vjernici. Crkva konačno nije ljudsko djelo, nego od Boga u Duhu Svetom sazvani narod. Ona je tajanstveno tijelo Kristovo, kojeg oduhovljuje Duh Sveti. Tko ima službu vođenja, smije znati, da ne zavisi samo od njega, kako će Crkva ići dalje. Zacijelo je toga svjestan i današnji papa Franjo. On stalno moli vjernike da mole za njega, da bi njegova ljubav dnevno rasla za Gospodina i da on može voditi Crkvu Božju. U povjerenju u Krista kao Gospodara Crkve, umirovljeni papa Benedikt odrekao se službe; on je također znao, da je Bog i dalje uz svoju Crkvu.

Čudesni ulov ribe, o kojemu izvještava današnje evanđelje, opetuje, da se uvijek događa novo posvuda tamo gdje se ljudi povjeravaju Kristu i na njegovu riječ bacaju mreže! Uskrsli još uvijek susreće različite ljude, u različitim situacijama i u različitim vremenima. Ta je vijest gotovo nevjerojatna kao ona, da on živi. On se objavljuje učenicama i učenicima joj jednom i još jednom i…

On je i nama obećao: “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Mt 28,20) Kao što je pomogao učenicima, tako pomaže i nama: na svoj način i u svoje vrijeme! Poslužit ću se riječima biskupa Klausa Hemmerlea:

“Želim svima nama uskrsne oči

koje su kadre gledati,

da se po smrti dolazi do života,

po krivnji do oproštenja,

po rastavi do jedinstva,

po ranama do slave,

po ljudima do Boga,

po Bogu do ljudi,

po meni do tebe.”

Odvažimo se, živjeti  od vjere i njega predajmo  našim bližnjima. Neka nas jača i prati zagovor blažene Djevice i Majke Božje Marije.

Fra Jozo Župić