Isus nam pokazuje Božje milosrđe

U evanđelju ove nedjelje bit će nam pokazano, kako nam Bog pokazuje milosrđe. Postupanje Isusovo u susretu s preljubnicom objavljuje nam dobrotu nebeskoga Oca. Isus Krist, Sin Božji, upravo je došao, da pozove grješnike a ne pravednike.

U kakvoj se situaciji nalazi Isus, kad mu farizeji i pismoznanci dovode ženu, koju su upravo zatekli u preljubu?  Prvi jasan dokaz nezakonitog djela, stvarno teškog prekršaja. Preljub nije nešto bezazleno, jer takav odnos znači  raskid vjernosti prema zakonitom partneru i to je povezano s ozbiljnom smetnjom u Božjem odnosu prema pogođenoj osobi. S druge strane pokazuju Isusovi protivnici jasno, što ovu ženu čeka prema židovskom zakonu: Mojsije je zapovjedio kamenovanje! Čitamo u Levitskom zakoniku: “Čovjek koji počini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smrću – i preljubnik i preljubnica” (Lev 20,10). U Ponovljenom zakonu stoji: “Ako se koji čovjek zateče gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje – i čovjek koji je ležao sa ženom i sama žena – budu smaknuti. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz Izraela” (Pnz 22,22).

Kako se sada treba ponijeti Isus? Kaže li on, da žena treba biti kamenovana, tada pokazuje, da je okrutan, nemilosrdan kao i njegovi protivnici.  Kaže li, da je ne treba kamenovati, pobuđuje mišljenje, kao da bi on stavio u pitanje preljub i nerazrješivost braka, kao nešto bezazleno, a sam odlučno propovijeda o braku i uzdiže ga na dostojanstvo sakramenta: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo” (Mt 19,5).

Što dakle učiniti?

Odgovor Isusov ne slijedi odmah. On sam zna, što će kazati. Ipak daje vremena svojim protivnicima, da nešto razmisle i da smire svoje prevruće emocije. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. Prorok Jeremija kaže: “Svi koji te ostave postidjet će se, koji se odmetnu od tebe bit će u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode” (Jer 17,13).  To bi se možda moglo odnositi i na ženu koja stoji u sredini. Svojim pisanjem po tlo Isus to nagovještava. Kod Jeremije slijedi i molitva Bogu za ozdravljenje i spasenje pred mučiteljima: “Progonitelji moji nek´ se postide, ne ja, njih smeti, ne mene” (Jer 17,18). Zar to ne može biti molitva i ove žene?  A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. Možda je dodao daljnja imena, imena pismoznanaca i farizeja, koji su ga upravo htjeli iskušati? Bogu hvala da je Isusovo pitanje pogodilo njihovu savjest. Oni znaju da nisu bez grijeha. Stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih.

Isus ne dovodi u pitanje, da je žena sagriješila i da je zlo učinila. Isus joj reče: “Idi i odsada više nemoj griješiti.” Drukčije kazano: “Idi, ali idi s Bogom!” Ako ona zna, da je Bog na njenoj strani, ona će svijet gledati njegovim očima i odgovarajuće postupati. Žena dobiva, kako je to obećao prorok Jeremija, jednu novu šansu. Ona ne treba gledati unazad sa strahom, nego je uvučena u zajednicu spašenih od Boga.

Isus ne priznaje ljudima pravo, da o njoj sude. Jer, svi smo mi grješnici, i mi kao tobožnji pravednici nemamo pravo, bacati kamenje na druge.

Pismoznanci i farizeji uvidjeli su da Isus ima pravo, i da siromašnu ženu ne smiju osuditi. Jedini, koji bi imao pravo biti strog, je Isus. U svakom slučaju on je stvarno bez grijeha! A ipak ne osuđuje ženu. Pušta je da u miru ode. Ona smije početi novi život i ima razloga za veselo klicanje.

Ubuduće ona treba čuvati bračnu vjernost a ne više griješiti. Ako to Isus od nje traži, on joj ujedno daruje milost, da ona može čuvati Boju zapovijed. Bog ne zahtijeva ništa nemoguće. Onima koji ga za to mole, on je tu za njih i daje im svoju pomoć.

Kad Isus dakle doziva u sjećanje Božju zapovijed i traži nasljedovanje, on nije nikakav zajedljivi moralist koji teži za strogoćom. On ujedno posreduje Božju pomoć, koja također čini dobro.

U vjeri u Isusa Krista, kojeg je nebeski Otac poslao u svijet, naše srce će biti obnovljeno. Mi bivamo u Duhu Svetom oslobođeni od zla; u kajanju i obraćenju oprašta nam Bog svaku krivnju. Ujedno u sakramentu pomirenja primamo snagu, činiti  dobro. Naše je srce postalo novo po Božjoj milosti.  Zapovijed Božja nije samo kao nesnosan i teško osjetljiv propis izvana, nego snaga, koja nas iznutra u Duhu Svetom, u duhu ljubavi pokreće na dobro.

Upravo je to smjela iskusiti grješna žena.  Isus ne potvrđuje njezin krivi put, nego joj vraća dostojanstvo po svome opraštanju. Tako je stvarno moguć novi početak!

Zahvalimo Gospodinu Bogu za ovo vrijeme pripreme za Uskrs. Marija, Majka Božja po svome zagovoru upućuje nas na istinski put obraćenja i obnove srca.

Fra Jozo Župić