Božja kazna? – Božja strpljivost!

Je li potres Božja kazna? Ili tsunami? Je li smrt mnogih ljudi Božja kazna za to, jer su pogođeni ljudi bili osobiti grešnici? Je li aids Božja kazna? Zato, jer se ljudi nisu držali Božjih zapovijedi?

Uvijek iznova izranjaju takva pitanja. Također u osobnom životu. Kažnjava li me Bog bolešću? Po smrti dragoga čovjeka? Kažnjava li me za to jer sam u mome životu griješio?

Ta pitanja ljudi su postavljali odvajkada. Također i tada u Galileji, kad su ljudi došli k Isusu i javili mu strašnu vijest da je Pilat, rimski upravitelj, dao brutalno ubiti u Jeruzalemu u hramu neke hodočasnike iz Galileje, za vrijeme službe Božje. Iza je stajalo pitanje: kako je Bog tako nešto mogao dopustiti? Je li to Božja kazna? Jesu li ti hodočasnici sagriješili? Jesu li zaslužili kaznu?

Isus energično reže takve misli. Njegov odgovor je jasan i odlučan: “Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca?” Mi bismo mogli Isusovo protupitanje slijediti dalje: Mislite li vi, da su samo oni koji su zaraženi aidsom bili grešnici, a svi drugi nisu? Mislite li vi, da su žrtve potresa bili samo grešnici, a svi preživjeli nisu?

I sada sasvim osobno: misliš li ti, jer to tebe nije pogodilo, da si bolji i da ti nisi nikakav grešnik? Misliš li ti, da svaka nesreća, svaka bolest pogađa stoga samo nekoga, jer je osobito griješio, a da si ti bez grijeha, jer te to nije pogodilo?

Sada smo u srcu stvari. Isus nas poziva da pogledamo sami sebe. Vijest o groznom masakru u Jeruzalemu morala bi te osobno zamisliti. Isto tako i druga vijest da se srušila kula u Siloamu i ubila 18 ljudi.

“Ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!” To je pouka koju Isus izvlači iz najnovijih vijesti. Mi je možemo dnevno i kod nas samih iskušati. Nitko od nas nije siguran od nesreće. Svakome se može slično dogoditi. Umjesto da u pitanju umujemo tko je možda sagriješio, trebali bismo osobno pitati sebe: Kako je sa mnom? Što, ako me danas pogodi potres? Ili druga nesreća?

Isus odlučno gura pitanje postrance. On nam pokazuje drugu sliku o Bogu, o svome i našemu Ocu. On se često služi prispodobom: u vinogradu je smokva. Već godinama ne donosi ploda. Posijeci je, kaže Isus vinogradaru. Zašto da iscrpljuje zemlju? Strpljenje! Kaže vinogradar. Ja ću još jednom pokušati. Okopat ću je i pognojiti. Možda će se oporaviti i uroditi.

Velika Božja strpljivost! Zašto potres? Zašto tsunami? Zašto aids? Pogledaj kako je Bog strpljiv s tobom. Još ti jednom daje šansu. Počni iznova! Obrati se! I ne sudi o drugima!

Fra Jozo Župić