Što trebamo činiti?
Tko postavlja takvo pitanje on je u traženju. Kako ići dalje? Kako ja mogu dalje? Tada, kad je Ivan krstio ljude u Jordanu, on ih je pozivao na obraćenje, budući su njegove riječi mnoge pogađale u srce. Oni su osjetili: moramo promijeniti naš život.
Evanđelist Luka izvještava o tome. On će nas pratiti tijekom čitave Crkvene godine koja je počela prvom nedjeljom došašća. Sveti Luka – po zanimanju je bio liječnik – vrlo brižljivo je “istraživao”, mnoga sjećanja o Isusu sabrao i sačuvana su samo kod njega počevši s poznatim izvješćem Isusova rođenja u štali u Betlehemu.
Luka nas dakle izvještava što je Ivan govorio onima koji su ga pitali: Što trebamo činiti? Njegovi odgovori, takav je dojam, potpuno su nespektakularni. Ništa neobično. Najprije opći odgovor kojeg daje “ljudima”: Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.
Što trebamo činiti? Dijeliti! Tako jednostavno. Veliki pokornički propovjednik Ivan ne traži velike akcije. Samo najjednostavnije, što se da naslutiti: dijeli s onim koji to treba! Jer odjeću i hranu trebamo svi. Mnogi to trebaju hitnije nego ja.
Luka osobito spominje dvije zvanične grupe. One nisu osobito obljubljene (barem tada): carinici (utjerivači poreza) i vojnici. Ne utjerujte više nego što vam je određeno, kaže Ivan prvima. Pojasnimo: Ne obogaćujte se na nepravednom putu! Ne radite na trošak drugih za vlastiti džep! A vojnicima kaže Krstitelj: Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom! U mnogim zemljama svijeta i danas vrijedi ta opomena, gdje vojnici teroriziraju stanovništvo, gdje se regrutiraju djeca u vojnike, gdje se vrši prisila na civilno stanovništvo.
Što trebamo činiti? U vremenima privredne krize to pitanje će danas biti češće postavljeno. Odgovor Krstiteljev je vrijedan danas kao i tada. To su sasvim jednostavne stvari koje trebamo činiti – i možemo! Ne prije svega psovati ili grditi političare, točno znajući što “oni gore” trebaju bolje činiti. Nego sami činiti onima koji su nam blizu: dijeliti, dati, pomoći. Odreći se iskorištavanja, prisiljavanja i korupcije nad malenima. Jer društvo je tako dobro kakvo je u “ljudima”, u nama svima. Svi smo mi suodgovorni za društvenu klimu.
Upada u oči da ne pitaju svi Ivana na Jordanu što trebaju činiti. Neke, čini se, to pitanje ne “svrbi”. To su farizeji i pismoznanci. To su oni koji uvijek sve znaju, i bolje znaju. Oni ne postavljaju pitanje: što moram ja činiti? Gdje mogu izmijeniti svoj život? Nego uvijek točno znaju što bi kod drugih trebalo biti drukčije. Takvima je Isus poslije predbacio da ne slušaju niti Ivana niti njega.
Ivan naviješta da će Isus doći da”odijeli pljevu od pšenice”. Krizna vremena u osobnom životu ili životudruštva , vremena su gdje se odjeljuje pljeva od pšenice. U takvim vremenimadobro je pitati Boga: što trebamo činiti? I njegove jednostavne odgovoreuzeti k srcu.
Fra JozoŽupić