Rođenje Preteče Crkvi je važno, tako da ta svetkovina potiskuje liturgijsku nedjelju. Objava toga rođenja i samo rođenje oblikuje Lukino evanđelje paralelno prema naviještanju i rođenju Isusa. S Krstiteljem počinje spasonosno povijesno i jedinstveno nešto novo. Okolnosti, kako dolazi do tog rođenja označavaju novo: Roditelji su bez djece, anđeo im naviješta da će u starosti dobiti sina; kako će se zvati; Zaharija nevjerojatno zanijemi, njegov se jezik razriješi tek nakon rođenja. Paralelno se događa naviještenje Mariji, ona radi sumnje neće zanijemiti, nego će Bogu izreći svoj neograničeni da. Oba puta anđeo spominje imena očekivanih sinova – Isus znači “Bog spašava” a Ivan “Bog je milostiv”. Oba puta ljudi se čude zbog novorođenih – kod Isusa pastiri, kod Ivana ljudi u cijelom gorju.
Kad se razriješio jezik oca Zaharije, nastaje klicanje koje mi dnevno molimo u časoslovu naroda Božjeg na jutarnjoj molitvi, kao “Benedictus-Blagoslovljen”. On pokazuje da će njegov sin saopćiti proročanstvo Izaije proroka: “Postavit ću te za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš” (Iz 49,6). Zaharija u Blagoslovljen: “Darom premilosrdnog srca Boga našega, po kojem će nas pohoditi Mlado Sunce s visine”. Kasnije će Isus posvjedočiti za Ivana: “Zaista, kažem vam, među onima koje su rodile žene nema većega od Ivana” (Lk 7,28).
Ivan stoji na prekretnici jednog novog vremena. On je posljednji prorok Staroga zavjeta i na neki način je spoj nečega novoga. On je prorok s imenom Ivan – “Bog je milostiv”. To ime je program: Ivan treba biti utirač, krčitelj novih putova, preteča za Boga koji je pun milosrđa za ljude. U Isusu Kristu ta riječ “Bog je milostiv” postat će živa, jer će u njemu biti prepoznat Izabrani, Mesija, Otkupitelj svijeta. Ivan je tomu puno pridonio, da Isus kao takav bude prepoznat. On sam dugo je bio nesiguran. Ali tada daje svoj život za njega.
Također u našem životu ima takvih prekretnica gdje nam postaje jasno, što znači ime Ivan: Bog je milostiv. Npr. nečije zvanje. Mladići su zajedno rasli u istom selu. Pohađali istu školu. Razgovarali o istim problemima. Najednom za nekoga od njih prekretnica. Župnik mu je postavio jednostavno pitanje: “Zar i ti ne bi mogao biti svećenik?” Od tada ga ta riječ “Bog je milostiv”, nije napuštala. I na djelu: To je već nešto veličanstveno, biti za njega preteča.
Tako jedno mjesto u Evanđelju može za slušatelja ili čitatelja biti prekretnica. Sjetimo se sv. Franje. Dugo vremena čini nam se da ništa nema od toga, a onda nam se otvori pamet, da život radikalno promijenimo, jer nam postaje jasno da je “Bog milostiv” i da smijem na njemu graditi i njemu se povjeriti.
Također nedjelja ili blagdan može postati prekretnica, gdje ja izlazim iz jednoličnosti svakidašnjice; iz mišljenja da bismo mi cijeli život sami morali preuzeti odgovornost i sami činiti. Obrat je: Mi smo ljudi koji svoj život smiju upraviti prema