Nedjeljna misao

1. adventska nedjelja

O Bogu možemo govoriti iz kozmičke perspektive kao čudesnog stvoritelja svemira, planeta i svih vidljivih stvari. Bogu se divimo promatrajući život u svijetu, oko nas i u nama, neobično ponašanje i opstojnost raznovrsnih bića. Bog je jamac moralnih načela s kojima se susrećemo pa o njemu govorimo s aspekta pravednosti, istine i dobrote. Konačno u novije doba o Bogu pričamo kroz smisao postojanja, svrhu ljudske egzistencije, samosvijesti o beskonačnosti našega jastva.

Duša je nematerijalni dio našeg bića po kojem stupamo u bliskost s vječnim, nepromjenjivim i neovisnim stvarnostima svijeta. Ona je princip života snagom koje upravljamo vlastito biće prema stvarima koje nas afirmiraju. Osjećamo što nam koristi, iskustvom i razumom to zaključujemo, voljom to prihvaćamo. Moderni mislioci utvrdili su kako volja nije toliko svjesna koliko nesvjesna, podsvjesna odnosno imaginarna.

Kao što vidimo tek čovjekovu vanjštinu a ono ispod kože nam je skriveno, kao što obađujemo površinu zemlje a Zemlja je puno dublja, i kao što biljka rađa plodovima ovisno o nevidljivim procesima u korjenu; tako su i naše misli, riječi i ponašanje tek odraz složenih procesa koji dolaze iz dubine duše. Općepoznato je i teško objašnjivo zašto netko voli slatka jela dok drugima prijaju gorka pića; jedan je otvoren prema drugim ljudima, a netko teško pokazuje osjećaje; nekima određeni poslovi teško padaju, a drugi ih s lakoćom obavljaju.

Utvrđeno je kako zaključujemo i činimo danas, ovisno o pozitivnim i negativnim iskustvima iz prošlosti. Frustracija je neostvarena želja, neispunjena žudnja duše. Teška frustracija izaziva traumu tj. duševnu ranu. Kompleks je skup duševnih trauma iz prošlosti koje određuju prirodu našeg ponašanja u sadašnjosti. U rođenju doživljavamo traumu odbačenosti iz udobnosti majčine utrobe zbog čega čitav život nosimo strah da nećemo biti prihvaćeni. U odrastanju se na nepravilan način zadovoljavaju naše želje, zbog čega se i mi nepravilno nosimo naspram želja drugih ljudi.

Jednostavo, dolaskom na svijet upadamo u mrežu nesavršenih relacija, zbog kojih smo i mi nedovoljno usavršeni, pa je vrijeme priprave Božjeg dolaska na Svijet, vrijeme Došašća, vrijeme promišljanja kakav je naš mikrosvijet u kojem smo došli. U tom smislu možemo promatrati naputke iz evanđelja koja govore da dvojica ili dvije koji žive i rade zajedno neće jednako skončati, odnosno samo neki će biti uzeti, biti spašeni, pa smo pozvani da bdijemo nad stanjem naše duše.