Nedjeljna misao

33. nedjelja kroz godinu

U selu nekom nastupila pomrčina sunca. Ljudi su se uznemirili smatrajući da je nastupio Sudnji dan. Jedni su vrištali, drugi se opijali, treći su bili zbunjeni. Starješina sela je umirivao i upozoravao neka svi nastave svoje svakodnevne aktivnosti. Jer, ako je Dan srdžbe Gospodnje bolje je da ih Bog zatekne vrijedne. A ako nije ionako im se valja spremiti za dolazeću zimu, poučavao je.

I naše doba obilježeno je konfuzijom i poremećajem vrednota. Nismo sigurni isplati li se raditi i što će s nama sutra biti. U napasti smo izgubiti smisao života, a nedjeljna čitanja nas potiču da nastavimo obavljati svoje dužnosti. Jer, ne zna se točan dan svršetka svijeta, i ne smijemo se dati zavesti ispraznim zavaravanjima javnoga mnijenja. Čak i kad smo u sukobu i nerazumijevenju bliskih nam suradnika, kako se to navodi na koncu evanđeoskog ulomka.

Prosječna osoba našeg podneblja doživjela je mnoštvo lomova i razaranja. Usljed promijena društvenih sistema, ratnih i ekonomskih razaranja, i tehnoloških revolucija. Suvremeni čovjek osjeća umor, kao da bi htio sjesti, a netko mu naglo izmakne stolicu. Zbog brojnih i dubokih promijena, ni u što više nije siguran, osim u vlastito postojanje. I u njemu postoje želje za užicima, pa je sklon odati se brojnim sitnim porocima što ga trenutno usrećuju, a dugoročno upropašćuju.

Svatko od nas trpi nepravde, strukturalno uvjetovane, umišljamo da su nam krivi drugi ljudi. Ne manjka nam osnovnih sredstava za život, ali nam nedostaje osjećaja da smo voljeni, shvaćeni ili važni. Jedino utemeljenje smisla možemo naći u Božjoj veličini, dobroti i ljubavi ili kako to evanđelje kaže: svojom ćete se postojanošću spasiti. Ne budimo kao putnici u vlaku što od umora, brzine i mučnine ne mogu uživati u ljepotu krajolika kroz koji prolaze. Uz Božju pomoć, snagom molitve, otkrijmo sitne radosti u životu dok ne prispijemo cilju našega putovanja!