Nedjeljno razmišljanje 23. nedjelja kroz godinu

Isusov nauk neprestano nas poziva na poštovanje bližnjih, pa je nezahvalno razmatrati njegov poziv iz evanđelja „mrziti oca, majku, ženu, djecu, pa i sam svoj život“. Teolozi se slažu kako je riječ o kontekstualnom govoru kako treba staviti iznad svega ljubav prema Nebeskom ocu.

Bilo je pokušaja, ali je nemoguće financijski izračunat vrijednost jednog života, ekonomska ulaganja roditelja za odgoj i odrastanje njihovog djeteta. Neizmjerna je žrtva koju su podnijeli ljudi treće dobi za svoje potomke, djecu i unučad. Svjedoci smo kako su oni ujedno najugroženija skupina ljudi kod nas, jer doživljavaju da su napušteni. Trpe posljedice poziva svoje djece da služe Nebeskom ocu i afirmiraju vlastitu egzistenciju.

Starost nije poželjna danas, ljude treće dobi se marginalizira, a oni postaju većina našega društva. Nekad se cijenilo iskustvo života i mudrost starih ljudi, bili su uključeni u zajednicu. Danas svi traže mlade radnike, mediji nameću mišljenje da je nepoželjno biti slab, bolnice su izdvojena institucija, starački domovi preskupi. Pozvani smo stoga promisliti što je to treća dob, kako je provoditi, pripremiti se za biti objekt Kristovog poziva „mrziti svog oca i majku“. Jer, evanđeoska pouka kroz usporedbu upozorava da trebamo planirati, programirati biti proračunati.

Starost je idealno doba za obraćenje, kad imamo vremena i mudrosti da trezveno promislimo o svom biću. Stoga ljudi treće dobi trebaju konačno učiniti nešto za sebe, za što ranije nisu imali vremena ili pameti. Njihova molitva, meditacija i ispravan odnos prema Bogu tako mogu biti od koristi sredini u kojoj se nalaze, obitelji i djeci koja ih „mrze“. Mogu biti regulatorona komponenta u međuljudskim odnosima i nenasilni savjetnici, njihova prisutnost naprosto prisiljava na red u kući. Oni su čuvari tradicije, amortizatori naglih pomodnih promjena, koje mogu uništiti ljude ako se nekontrolirano primjenjuju.

Stoga je uvijek poželjno u kući imati djeda i baku koji će smirivati situaciju i zrelo procjenjivati svaki neočekivani događaj. Oni će nenametljivo i lijepo prepričati svojoj sad već odrasloj djeci skrivenu obiteljsku tajnu koja je utjecala na njihovo odrastanje. Glavna im je dužnost da brinu za svoje tjelesno i obiteljsko duhovno zdravlje, ili ono što je od toga preostalo. Pomoći će i druge ljude treće dobi, onoliko koliko imaju snage za to, i svakako će prekinuti stare konflikte. Krajnje je to vrijeme da se pomire sa sobom i Bogom, te spremno dočekaju lijepu kršćansku smrt. Jer, Isusov govor završava: „tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik“.