Nedjeljna misao

Uz 22. nedjelju kroz godinu

Svi smo jednaki po dostojanstvu, no različiti po sposobnostima. Stoga, svatko traži svoje mjesto u svijetu. Naši odnosi simbolički se očituju u gozbenim svečanostima. Metaforički, svijet je poput prostrtog stola na kojem zauzimamo određenu poziciju.

Isus biva pozvan na svečanost i uočava kako uzvanici pomno odabiru svoje mjesto među gostima. Uočava se volja za dominacijom, želja za izvanjskim očitovanjem vlastite važnosti. Prirodno svaki čovjek smatra da puno vrijedi, imamo usađen strah da ćemo biti odbačeni. Božji sin hoće da budemo oslobođeni kompleksa veće važnosti, taštine.

Potrebno nam je da spoznamo sebe, da shvatimo da nismo sveznajući, najsposobniji na svakom području, ispravno izgradimo osobnost. Tada će se u nama pojaviti krepost o kojoj se govori u današnjem evanđelju – poniznost. Skroman čovjek okrijepljen antičkim zahtjevom za samospoznajom (gnothi seauton – Sokrat) biva oslobođen oholosti, uznositosti, samoveličanja. To je definitivno i duhovna vrlina jer se ne stavljamo iznad Boga, a ljude tretiramo kao braću i sestre.

Poniznost je drukčija od poniženja, preziranja i omalovažavanja. Skroman čovjek ima ispravan odnos prema sebi na temelju poznavanja vlastitih ograničenja. Istodobno, religiozna osoba nikad ne prezire druge zbog njihovih nedostataka. Takvu vještinu i stav potrebno je razviti za svaku situaciju, sferu života i životnu dob. Naš svijet pak funkcionira drukčije po marketinškim principima: u medijima, ekonomiji, politici.

Stoga, okrijepimo svoju dušu ovom krepošću! Promislimo je li nam važno kakvi smo u sebi ili kako se drugima pokazujemo. Ne pokazujmo se važnijima nego što stvarno jesmo, jer to nije put sigurnog uspjeha. A sigurno nije ugodno uživati povlastice stečene prevarama na brzinu.