Nedjeljno razmišljanje

20. nedjelja kroz godinu

Sve stvari imaju vlastitu vibraciju, rekao je učenjak svjetskog glasa Nikola Tesla. Naše osobnosti ponekad su harmoničnih frekvencija. Sami doživljavamo kako s nekim ljudima nismo u akordu, naše vibracije ne produciraju rezonancu. Sukobi su prirodni u našim odnosima, sama ova riječ podrazumijeva sučeljavanje sudbina ili kobi kao životnih datosti. Prorok Jeremija dobronamjerno je upozoravao narod na istinu, što se nije svidjelo kraljevim dostojanstvenicima, te ga ovi baciše u bunar. Poslanica nas potiče da imamo pred očima Krista koji je prezreo sramotu podnoseći muku na križu. Sam Krist navijestio je kako će njegova evanđeoska pouka donijeti razdijeljenje svijetu i u mikrosvijetu.

Kršćanin se ne svađa zato što mrzi, zavidi ili je ohol, nego zato što ljubi istinu, pravdu i dobrotu. Imenice svađanje i sviđanje veoma su slične, svađamo se nam se nešto ne sviđa. Narod kaže: tko se tuče taj se voli. Sukobljavamo se obično s ljudima koji su nam bliski: fizički, mentalno, egzistencijalno. Što se duže upštamo u svađe s nekim, tim sve više postajemo njemu slični, kroz logiku djelovanja, argumentaciju mišljenja, formaciju bivstvovanja.

Još u ranom djetinjstvu učimo kako riješiti konflikt. Nerijetko prizivljemo autoritet roditelja-odgojitelja da intervenira u našu korist. Zamišljamo kako postupa otac kad mu se posvađaju djeca oko igračaka. Tako isto i Bog kao Otac nebeski sa žaljenjem gleda kad se mi ljudi s ljutnjom odnosimo jedni prema drugima. Kroz način svađanja ponajbolje se zrcali temperament jednog naroda i narav jednog čovjeka. Različito se svađaju muškarci ili žene, a najtraumatičniji su sukobi u braku, potresni za osobe i društvo u cjelini. Ponekad bi smo se posvađali sa sobom samima kad bismo mogli, kad su nam u sukobu tijelo i duša, mogućnosti i želje.

Sukobi između pojedinaca i naroda rezultat su nesporazuma koji su uzrokovani nemogućnošću da se uvažava međusobno mišljenje, ponovno zaključuje Tesla. Stoga pri konfliktu trebamo paziti da ne povrijedimo drugoga, da u diskusiji napadamo stvari a ne osobu, te da nikada posve ne prekinemo komunikaciju, tj. da diplomatski postupamo. Psihološki, bolje se često pomalo svađati, nego u sebi gomilati nezadovoljstvo kao negativnu energiju, koja u nekom trenutku opasno eksplodira. Verbalno očitovanje žaljenja nije blisko našoj kulturi, teško izgovaramo riječi: oprosti, izvini, ispričavam se; pa je za pomirenje potrebno više uvažavati geste svog protivnika.

Vjernik je najčešće gubitnik i žrtva u sukobima, materijalno i emotivno pati, ali je smiren i dostojanstven jer Bog to traži od njega, jer je tako postupio Isus.