Razmišljanje uz 18. nedjelju kroz godinu

Božja riječ nije protiv materijalnog svijeta koji je božansko stvorenje. Ali je za relativizaciju istoga jer stvoreno je prolazno (prvo čitanje) a Bog je vječan (drugo čitanje).

Oluja usred ljeta! S tim događanjem možemo usporediti iznenadnu smrt. Zemlja dobro urodi, a onda jaki vjetar u jednom trenu sve uništi. To je tema Kristove evanđeoske pouke. Povod Isusovom govorenju o smrti je sukob braće zbog nasljedstva. Umjesto da istraži tko je u pravu, Božji sin poziva sukobljene da promisle o smislu, svrsi ili cilju sukoba. Tako On raspravu podiže na jednu višu razinu, pitanje prolaznog povod mu je da se promisli o vječnom.

Sigurnost nije u imanju, to bismo trebali posebno svjedočiti mi koji nerijetko proživljavamo propasti materijalnog zbog katastrofa: političkih i prirodnih. Vječna je dobrota koju izgradimo u odnosu s dugim ljudima. Nikada nećemo imati dovoljno novca jer s bogatstvom rastu i naši planovi i želje. Kako reče pjesnik Preradović: „Ljudskom srcu uvijek nešto treba, zadovoljno nikad posve nije: čim željenog cilja se dovreba, opet iz njeg sto mu želja klije“. Takva je dakle ljudska narav, samo trebamo razabrati prioritete. Ili kako to veli suvremeni mislilac Fromm, što nam je važnije imati ili biti?

Evanđelje nas dakle poziva još jednom da promislimo o smrti, a na poseban način onoj iznenadnoj, vlastitoj ili smrti dragih nam ljudi. Smrt nas uvijek iznenadi i šokira, premda je naravna i očekujuća, jer smo stvorenja. Prisustvo smrti razlog je da budemo odgovorniji prema životu, zahvalni za dar života, te da promislimo kako se učinkovito odnosimo prema tom daru?!