Sada već četvrtu godinu za redom, Tijelovska procesija prošla je s Presvetim župom Gornja Dubica. Molitvu krunice i razne litanije u procesiji predvodio je župni vikar fra Blažen Lipovac, a procesiju je predvodio župnik fra Velimir Bavrka. Župljani sa cvijećem, u rukama, osobito djeca, molitvom i pjesmom stvorili su sliku koju je bilo prelijepo za vidjeti. Procesiji koja je završila u crkvi, završena je sa svetom misom koju je predvodio župnik.

Moramo se upitati je li potrebno reći što je to Tijelovo, nakon tolike duge povijesti što ga Crkva živi u hrvatskom narodu. Mnogi nažalost to još ne znaju. Tomu smo se uvelike čudili, a i jako nas je ražalostilo. No, to je naša stvarnost, to je istina o našem vjerničkom znanju i praksi. Radi se naime o središtu života Crkve, njenoj vjeri i svakodnevnoj praksi. Ako je tako s onima, koji bi trebali znati, koliko je više neznanje onih koji su daleko od vjere i Crkve. Zato je potrebno iznova reći što je to Tijelovo.

Kršćani vjeruju Objavi koja se posvema dogodila u Isusu Kristu. On je u svojoj oproštajnoj večeri uzeo kruh u ruke i rekao: “Uzmite i jedite od ovoga svi ovo je moje tijelo koje se za vas predaje”. Zatim je uzeo čašu (vina) i rekao: “Pijte iz nje svi, ovo je krv moja Novoga i vječnoga Saveza koja se za prolijeva za vas i sve ljude na oproštenje grijeha, ovo činite meni na spomen”.

Ta Kristova prisutnost u prilikama kruha i vina je doista misterij ili tajna, otajstvo vjere. Crkva ju čini i od nje živi. Taj čin nazivamo Euharistija (zahvaljivanje) ili sv. Misa (prinošenje) u kojem se događa Kristova prisutnost i kruh i vino postaju tijelo i krv njegova. To zovemo Presveti Oltarski Sakramenat. Crkva se Njime hrani i od njega prima život. Za Crkvu je to prevažan dar ona želi to jednom u godini posebno častiti, zahvaljivati i slaviti pa se taj dan, blagdan naziva TIJELOVO.