Braćo i sestre! Teško mi je započeti stavljati na papir svoje misli jer ovih dana gledam, slušam i osjećam patnju, bol i zanijemjenost. Kahlil Gibran je rekao:“ Čuvaj se mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i gordosti koja svoje glave ne priklanja pred djetetom.“ Nije možda vrijeme za pravljenje analiza, povlačenja zaključaka ili možda svaljivanja krivnje na nekoga, ali moramo se svi barem zapitati u dnu svoga srca: “Što nam se to dogodilo“?

Čini mi se da je današnjeg čovjeka snašao progres, novac i njegovo prokletstvo. Zaposjelo ga je bogatstvo a ne on njega. Budimo iskreno i recimo da današnji čovjek nije bogat srećom drugog, onoga pored sebe, nego se bogati svijetom. Ali morate znati da bez pobjede nad moći, vlasti i novcem, nije moguće ništa ljudsko. Stalna napast koja prati i tebe i mene je ta da možeš biti sretan bez Boga. Posljedica te odluke poprimila je u suvremenim ideologijama i praksama moderne oblike i zaprijetila, nikada kao dosada, zatornim posljedicama po čovjeka i svijet. Usporedo s tim, današnji čovjek se sve više privikava živjeti bez Boga, gubeći tako podlogu vlastite duše i srca. Stoga je takav život, kao plod slobodnog izbora, samo UMIRANJE. Suočeni samo sa najgorim i ne preostaje nam ništa dragi moji nego PRIHVATITI BOGA radi svoga opstanka i napretka. Moramo porušiti sve idole u svome životu i uskrsnuti! To Isus od nas očekuje! To od nas naša Majka, koja 33 godine uporno ponavlja:“ Obratite se i vratite mome Sinu“, očekuje. Ne može se Bog nadomjestiti! Čujete me! Nema zamjene za Boga! Nije Bog motor od auta koji, kada ode, promijeniš i voziš dalje! Bog nema alternative kao ni temeljne ljudske vrijednosti. Tako ni brak, ni obitelj nemaju alternative u životnom, vrijednosnom i kulturnom pogledu. Zato treba bdjeti nad svojom dušom i srcem kako inflacija smrti i hedonizma ne bi dovela do deficita ljudstva i svega drugoga što je s njim povezano. Dragi moji, java je, nema više snova. Uvijek postoji jutro, ali kakvo i čije? Događaji nas stalno pretječu, umjesto da ih mi predvidimo. Nošeni njihovom plimom nismo ih htjeli uobličiti. Oni se i zovu događajima jer se odvijaju bez nas, umjesto da ih mi svjesno, odgovorno i suvislo činimo.

U ovim mrklim vremenima važna je moć ORIJENTACIJE. Što mi više radimo, Bog je stvaralačkiji; što mi više ljubimo, On nas više ljubi. Mi nismo Bog, ali On silno želi biti u nama. On se objavljuje u čovjeku i u njemu i po njemu stalno stvara. Osim priznanja Njega, potrebna je i ljudska suradnja s njime. Čini se da stari Adam u nama stalno stvara nevolje jer ne želi biti poslušan Bogu i Njegovoj Riječi.

Završavam dragi moji s nadom da će ovaj svijet poslušati Boga i krenuti putem Njegovih zapovijedi. Ovim putem, nisam mogao prije jer nam nisu radila linije, zahvaljujem svima koji su ovih dana bili s nama, svima koji su poslali pomoć. Unatoč svestranoj pomoći drugih, osuđeni smo da sa svojom velikom boli budemo sami jer jauk se ne otklanja utjehom, nego čupanjem njegova korijenja. Može sada zvučati čudno, ali tko pokušava čovjeka poštedjeti teškoća, odvraća ga od boljega i onemogućava mu da bude velik i veći. Hoćemo li se dići na svoje noge, ovisi od naše vjere, a ona ovdje u Posavini, kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini nije nikada manjkala. Bog neka te draga Posavino zagrli, utješi i iscijeli. Mir vama!

Fra Velimir Bavrka, dubički župnik