Godine 2003. provedeno je istraživanje na Harvardu koje je pokazalo kako osobe koje piju malo više šalica kave dnevno smanjuju rizik od dijabetesa tip 2 za oko 30%. Dakle i ova informacija nije za zanemariti. A mi u sljedećoj priči prepoznajmo sebe.

A priča kaže, jedna je djevojka na aerodromu čekala avion. Ostalo je još par dugih sati do leta. Otišla je do trgovine, kupila knjigu i kutiju keksa. Po povratku sjela je na klupu, uzela knjigu i počela ju čitati. Toliko se udubila u čitanje, da nije ni primijetila da je blizu nje sjeo jedan čovjek, koji je polagano vadio keks iz kutije i jeo. Pomislila je, a drskog li čovjeka. No, ona je grickala kekse i gledala na sat, dok je gladni čovjek tamanio zalihu keksa. A kako su minute prolazile ona je bivala sve ljuća, misleći u sebi: „Da nisam ovako kulturna, opalila bih mu šamar, kako može bez da išta pita jesti moj keks!“ I sa svakim keksom koga bi ona pojela i čovjek s klupe bi uzeo sebi svoj keks i pojeo. Kutija je uskoro bila prazna, u njoj je ostao samo još jedan keks. Zapitala se, što li će sada biti? A kradljivac nervozan, nasmija se i uze zadnji keks, prelomi ga na dva dijela, te jedan dio ponudi djevojci, koja ga nervozno zgrabi i pojede. Ostatak je sam pojeo. Djevojka, zadubljena u svoje misli kroz čitanje, ipak pomisli, ovaj lik je jako nekulturan, grub i nezahvalan za sav moj trud te je bez pitanja pojeo polovicu mojega keksa. Međutim, laknulo joj je kad je dočekala let. Brzo pokupi stvari i krenu ka izlazu, ne želeći ni pogled pokloniti kradljivcu. Ukrca se na avion i utonu u sjedište. Tad ponovno potraži knjigu. I dok je u prtljazi tražila svoju knjigu, pogled joj se sledi, iznenađena istini u kojoj se nađe te u svojoj torbi ugleda kutiju s keksom. Zasrami se i zanijemi, pitajući se, ako je moja kutija ovdje, čije sam ja kekse pojela? Shvatila je pa se upita, nisu li to bili njegovi keksi? A on ih je tako rado dijelio sa mnom. Što sada učiniti? Sve što bih učinila, bilo bi kasno, jer njega više nije bilo pokraj nje. Shvatila je da je ona zapravo bila nezahvalna i kradljivica tuđih keksića. Zapravo, životne situacije i njegova ravnoteža je ono između upotrebe razuma, koji se bavi poznatim i upotrebe uma, koji se bavi nepoznatim kao i ravnoteža između zadovoljstva i straha što si čovjek. Stoga ova priča poručuje. Budi svjestan svake situacije života i nemoj nikada olako donositi sud o drugomu. Jer, voda u posudi je bistra, a voda iz morskih dubina je tamna, a mala istina ima riječi koje su jasne, dok velika istina ima svoju šutnju. Mali pupoljak rastvara svoje latice dok govori, o dragi svijete nemoj uvenuti, zato i ti od dobra nikada ne odustaj i budi svoj!