Ove dvije dijagnoze, kažu znanstvenici imaju genetsku povezanost u zaštitnom učinku kave i kofeina, pa bi se reklo sliče kao brat bratu. Dakle, zaštitni učinak kave i kofeina dovodi se i u vezu i s prevencijom, a studije su iznjedrile prilično uvjerljive dokaze kako redovitim unosom kave smanjuje se i rizik od Prkinsonove bolesti, te kako stručnjaci kažu, za to je odgovoran kofein. I još nešto, navodi se kako će novi lijekovi za Parkinsonovu bolest najvjerojatnije sadržavati, između ostalog i derivate kofeina.

A kako sam gore spomenula dva brata, donijet ću zgodnu priču koju sam neki dan čula i čini mi se kako paše podijeliti ju na kavi s vama. Dakle, priča je sljedeća. U jednom malom selu živjela su dva brata. Jedan oženjen, drugi neoženjen. Posjedovali su veliko bogatstvo u zemlji, čije je plodno tlo davalo obilnu ljetinu, koju su na kraju godine dijelili. Pola je žita pripadalo jednom bratu, a druga polovica drugom. Na početku je sve bilo dobro. Međutim, stariji brat nije mogao spavati te je razmišljao je i o podjeli. Došao je do zaključka da ono kako su podijelili nije dobro. Mislio je, to nije pravo. Moj brat nije oženjen i dobiva polovicu uroda s farme. Sa mnom je žena i petero djece, i tako sam osiguran za svoju starost. Ali, tko će se brinuti za mog brata kad ostari? On mora puno više staviti na stranu za budućnost negoli što to čini sada, stoga je on potrebniji od mene. Mučio se i s tim bi mislima ustao, prikrao bi se kući svoga brata i istresao bi vreću žita u bratovu žitnicu. I nije to sve. Iste misli mučile su i neoženjenog brata. Budio se od sna i govorio bi. Ovo jednostavno nije pošteno. Moj brat ima ženu i petero djece, a dobio je polovicu uroda sa zemlje. Ja ne moram nikoga prehranjivati osim sebe. Stoga, je li pravedno da moj brat, čije su potrebe očito veće od mojih, dobije točno toliko koliko i ja? Ustao bi iz kreveta i odnio bi punu vreću žita u žitnicu svog brata.I jedne noći obojica su ustala iz kreveta u isto vrijeme. U isto vrijeme su se našli na istom mjestu, jedan uz drugoga, rame uz rame, s vrećom žita na leđima….Mnogo godina nakon njihove smrti pročula se ta vijest. I kad su župljani njihove župe odlučili podići crkvu u svom malenom mjestu, izabrali su mjesto na kojem su se dva brata susrela, jer u mjestu gdje su živjeli, smatrali su, nema svetijeg mjesta od toga gdje su se susrela dva brata. Stoga, zaključak ovoj priči je, gubiti na određeni način, znači dobivati. Jer samo onaj koji se naučio vladati nad samim sobom, može biti gospodar kako unutarnjim, tako i vanjskim stvarima. A samo je jedan kutak svemira koji sigurno uz milost Božju, možeš promijeniti, a to je da mijenjaš sebe, na bolje. Jer život je u biti ono što nam se događa na presjeku naših htijenja i mogućnosti ukoliko se posvetimo onome što volimo i onome što dobro radimo, na njivi života gdje smo zasađeni, tu i možemo biti uspješni i sretni.

Hvala što smo bili zajedno.