Propovijed na 2. nedjelju korizme – 25. veljače 2024.

Božje lice

Uvod i pokajnički čin:

Braćo i sestre, danas slavimo drugu korizmenu nedjelju – nedjelju u kojoj ćemo čuti evanđeoske riječi svetoga Marka o Isusovom Preobraženju. Pozvani smo i mi danas uzeti za uzor Isusa koji nije oklijevao spustiti se s brda, s jednog vrhunca, stupajući prema svojoj muci, nakon koje je postigao istinski vrhunac, da bismo i mi mogli postići ono najveće za sebe.

Ali ako se zadržavamo na onome što mi sami smatramo najboljim, zanemarujući pri tom Božje vodstvo, onda često odbijamo kročiti putem koji nas vodi prema punini ljudskog života, prema spasenju. Zato se i na početku ove sv. mise pokajmo za sve svoje misli, riječi i djela u kojima su nam ljudske stvari izgledale veće od Božjih.            Ispovijedam se…!

 

PROPOVIJED – HOMILIJA

Braćo i sestre, danas – u ovoj drugoj  nedjelji korizme – pred nama je događaj preobraženja Isusova. Svake godine ovaj blagdan slavimo i u mjesecu kolovozu.  U našem narodu taj blagdan ima lijepi pučki naziv koji glasi: Božje lice.

Mnogi pravednici Staroga zavjeta molili su: „Lice tvoje, Gospodine ja tražim!“ Mnogi su željeli vidjeti Boga. Tu molitvu nebeski Otac uslišava u svome Sinu Isusu. No, tu  se krije i problem. Bog je svoje lice objavio u licu čovjeka, a čovjek je oduvijek drugačije zamišljao Boga. Problem i jest u tome što čovjek nije prepoznao Boga s ljudskim licem, već ga je mučio, razapeo i ubio. A sve misleći da brani Boga i da Bogu čini uslugu ubijajući Isusa iz Nazareta koji se nazvao Sinom Božjim.

Mi nikada ne ćemo moći dovoljno naglasiti koliko su ljudima u svim vremenima potrebni oni ljudi koje bismo mogli nazvati učiteljima i odgajateljima, mentorima i ljudima od povjerenja – od kojih učimo najvažniju školu, onu životnu školu.

Isus je Život, on je i učitelj života. Kao vrsni pedagog, Isus je svjestan da je pred njegovim učenicima jedna od najtežih životnih lekcija, njegova muka i smrt na Kalvariji. Kao vrsni odgojitelj, da bi ublažio sablazan svoje muke i smrti, On vodi sa sobom trojicu svojih učenika, kako bi im odškrinuo „vrata“ raja, kako bi im na nekoliko zemaljskih trenutaka pokazao stanje u kojem nema ograničenosti naših ljudskih dimenzija vremena i prostora. Kako bi ublažio sablazan križa, na nekoliko zemaljskih trenutaka, Isus učenicima daje da vide Njegovo pravo lice – Božje lice. Pokazuje se u slavi koju ima kod Oca.

Koja su to trojica apostola s Isusom na gori? Možemo li reći da je Isus zapravo odabrao “najproblematičnije” učenike? Šimunu je dao nadimak Petar zbog Šimunove tvrdoglavosti. Jakova i Ivana Isus je nazvao Sinovima Groma, Boanerges, jer su bili „fundamentalisti“. Sjećamo se iz evanđelja – htjeli su uništiti, spaliti selo koje nije prihvatilo Isusa. Te tvrdoglave, prgave, fanatične i egoistične učenike, Isus evo vodi na goru da im pokaže svoje pravo lice. I bez obzira na ovaj događaj, na ovo što su vidjeli, Petar će ga ipak zatajiti…

Promjena perspektive

Evo, braćo i sestre, da bi se napredovalo u duhovnom životu, treba se znati povući iz svakodnevice. Treba promijeniti perspektivu. Što to znači? Prije određenog vremena, kada smo možda bili u problemima, činilo nam se da  nećemo preživjeti. A onda vidimo kako smo  ipak preživjeli. Danas, iz ove situacije u kojoj jesmo, vidimo kako se mijenja pogled ili perspektiva na neke stvari koje smo doživjeli u prošlosti. Ali ako ne promijenimo perspektivu, nikada nećemo riješiti probleme.

Što znači promijeniti perspektivu? Jednom kada umremo i kada stanemo pred Boga, zamislite koju će veličinu ili važnost imati tih nekoliko kvadrata zemlje zbog koje se, recimo, godinama sudimo. Kada stanemo pred Boga koliku će veličinu ili važnost imati naše svađe, naše mržnje, naša ogovaranja ili klevetanja? Netko ti možda prigovara, netko te kritizira, netko te ne razumije, netko te ponižava, netko te ne doživljava i budeš zbog svega toga razočaran, budeš tužan, poželiš vratiti istom mjerom.

Zamisli na trenutak kako dolaziš pred Boga na kraju svoga života. Pred tobom je tvoj Stvoritelj, pred tobom je vječnost. Sve ovozemaljsko više ti ništa ne vrijedi: niti odjeća, niti zemlja, niti kuća, niti automobil, niti prijatelji, čak niti obitelj. Zamisli kako stojiš pred svojim Stvoriteljem zajedno s onim ljudima koji su ti činili zlo.

Evo, zato nas današnja druga korizmena nedjelja poziva  na promjenu perspektive, poziva nas da uzdignemo svoj duh. Promijeniti perspektivu, već sada i ovdje, i pokušati promatrati svijet iz perspektive Božjeg kraljevstva, iz Božje perspektive – to znači uzdići duh Bogu.

Uzići na goru

Kako, dakle, uzići na goru, kako se izdići iznad životnih neprilika? Pa, evo, ovo korizmeno vrijeme nas upućuje i upozorava da je važno prije svega voditi uredan život, izbjegavati stres, moliti se Bogu, činiti djela milosrđa, znati se odricati, pogotovo onoga što nam je suvišno i štetno, redovno pohađati nedjeljnu misu i redovito se ispovijedati. Sve neprilike kroz koje zajedno prolazimo u zadnje vrijeme, sve neprilike kroz koje prolazimo osobno, tu su samo da nam pomognu shvatiti da se trebamo uzdići iznad materijalnih stvari i probuditi svoju duhovnost koja nam pomaže da već sada promatramo ovaj zemaljski svijet iz perspektive vječnosti.

To ne znači da ćemo biti neodgovorni prema ovozemaljskoj stvarnosti. To ne znači da ćemo biti bez problema. To samo znači da se nećemo predati stresu, zabrinutosti, negativnosti, a ni ravnodušnosti. I kada dođu teške situacije, zatvori na trenutak oči, zamisli da stojiš pred svojim Stvoriteljem i pokušaj vidjeti koliko je to što sada živiš važno ili je potpuno nevažno iz perspektive vječnosti.

Amen.