Propovijed na svetkovinu Krista Kralja

POZDRAV I POKAJNIČKI ČIN:

Braćo i sestre, danas slavimo posljednju nedjelju u liturgijskoj godini – slavimo svetkovnu Krista Kralja svega svijeta i svega stvorenoga, slavimo uskrslog Krista kao kralja i pobjednika.  Već smo polako usmjereni prema još jednom došašću u našem životu.

A kako bismo bili dostojni sudjelovati u današ njem misnom slavlju, zastanimo na trenutak u tišini i zapitajmo se kako mi vladamo u svome srcu, u svojim domovima.. i je li to i koliko je to u skladu s Kristom kao vladarom. Iskreno se pokajmo!

Crkva i kraljevstvo?

Može nam se učiniti danas nepotrebnom ova svetkovina u kojoj Isusa zamišljamo kao kralja, no   pokušat ćemo dokazati da je Krist kao kralj i danas, kao i uvijek, vrlo aktualan, vrlo moderan i potreban.

Možda nije loše odmah na početku reći da je crkva trpjela veliku štetu osobito na duhovnom i moralnom planu, kada nije jasno razlikovala Kristovo kraljevstvo od kraljevstva ovoga svijeta. Svaki puta kada je Crkva zauzela ovosvjetski stav kraljevstva, osobito u feudalnom sistemu, uvijek se Crkva udaljavala od malog čovjeka koji bi trebao biti prva briga Crkve.

Sjetimo se samo srednjovjekovnih papa koji su imali apsolutnu moć u ovom svijetu, pa su krunili kraljeve ili ih ekskomunicirali. Ne želim sada prosuđivati povijest, ali teško je shvatiti kako smo od Isusa došli do papinskog, biskupskog ili župnog dvora? Teško je uz papu i njegov srednjovjekovni dvor zamisliti Isusa iz Nazareta.

Uvijek kada se Crkva poistovjetila sa svjetovnim načinom vladanja, bila je suprotnost od onoga što bi trebala biti, a to je: skromna navjestiteljica jednog novog mentaliteta koji je bitno suprotan od načina razmišljanja svijeta u kojem živimo.

Zato iskrenog vjernika smeta kada vidi da se i u Crkvi preslikavaju isti ili slični problemi koji su prisutni u svijetu, kao na primjer velika briga oko materijalnoga, oko karijerizma, nedostatka duhovnosti, oko bahatost, pomanjkanja suosjećanja.

Problemi u Crkvi nastaju kada Kristovo kraljevstvo želimo graditi po uzoru na kraljevstva ovoga svijeta. Kada Kristovom kraljevstvu pristupamo na svjetovni način ono gubi svoj identitet i nestaje, ili postaje samo fasada iza koje skrivamo svoje male ljudske sebične interese, koje zapakiramo u nekakvu pobožnost. Tako se zna dogoditi da ljudi koji su vrlo redoviti u crkvi i koji su pobožni, znaju biti vrlo okrutni sa svojim ukućanima ili kolegama na poslu.

U današnjem svijetu u kojem su kraljevi poznati samo po luksuznom životu i raznim skandalima, ima li smisla predstavljati Krista kao kralja? Itekako ima!  A evo zašto:

Kralj kao arhetip

Pojam kralja duboko je usađen u našu psihu. Taj pojam je u našim genima. Pojam kralj je arhetipski pojam. Ali pojam koji smo krivo razumjeli ili kojega smo jednostavno srozali na našu ljudsku dimenziju.

Pokušajmo  biti jasniji. Mi poznajemo figure koje imaju podsvjesno za nas kraljevsko dostojanstvo. Prva figura koja ima u sebi kraljevsko dostojanstvo je otac. Zatim, svećenik, profesor, sudac, direktor, liječnik, načelnik općine, gradonačelnik, premijer, predsjednik države…itd.

Što povezuje sve te figure? Kako ih doživljavamo? Što očekujemo od njih? Pa od njih očekujemo da se za nas brinu. Da nas vode. Da nam daju jasne upute.

Mi ustvari tražimo svojega kralja koji će se brinuti za nas, koji će nas predstavljati, koji će zastupati naše vrijednosti. Zato su pojedine  predsjednice nakon izbora u nekim državama nazivali kraljicom?

Međutim, zar nije  malo čudno očekivati da će se za mene brinuti netko koga ja nikada nisam upoznao i netko tko uopće ne zna da ja postojim?

I prvom prilikom kada se osoba kojoj sam ja dao kraljevsko dostojanstvo, moj kralj ili kraljica, ne budu ponašali onako kako ja mislim da bi trebali, ja ću biti ogorčen i razočaran.

Mnogi od ljudi, pa i vjernici, psuju i kritiziraju političare. Zašto? Zato jer su ih razočarali.Pa obično kažu: Ja sam im dao glas, a oni su moj glas iznevjerili. Ja sam mislio da će se oni pobrinuti za mene, a mene nitko ne šljivi ne pet posto.

Ili kada se ljutimo na svojeg župnika, gradonačelnika, ili nastavnike, zašto se ljutimo? Ljutimo se onda kada nas razočaraju, ali mi se ustvari ljutimo na sebe. Ljutimo se jer se osjećamo prevarenima.

A sami smo sebi krivi. Imali smo prevelika očekivanja i čovjeku smo pripisali ono što čovjek ne može biti. Kralj u skladu s očekivanjima našega srca može biti samo jedan, a to je Bog!

Kraljevsko dostojanstvo

I za razliku od svih onih ljudi kojima mi podsvjesno pripisujemo kraljevsko dostojanstvo, a koji u nekom trenutku zakažu i iznevjere nas, Krist Kralj se jedini može na pravi način pobrinuti za nas. Kako? On nama daje kraljevsko dostojanstvo.

Nekad mi se čini da to djeca bolje razumiju nego odrasli. Sveta Mala Terezija je svoga tatu nazivala  kraljem, jer je ona  bila njegova princeza. Nema te osobe koja se ne će ozariti ako joj kažeš: Ti si moja  princeza  ili Ti si moj princ.

Mi u sebi nosimo potrebu za dostojanstvom, ali ovaj svijet nam ne može dati to dostojanstvo. Ovaj svijet nam dostojanstvo oduzima i to je jedan od razloga zašto smo nesretni.

Želimo da nas primijete, da nas pohvale, da nam priznaju trud, i to je normalno, ali to se ne događa. Naš trud i našu dobrotu svijet uzima zdravo za gotovo, kao da je to normalno i to nas žalosti.

Princeza ima dostojanstvo samim rođenjem, ništa nije trebala napraviti za to dostojanstvo. Samo se trebala roditi. I mi to kraljevsko dostojanstvo nosimo u sebi jer smo stvoreni na sliku Božju, a On je jedini pravi kralj.

Drama je upravo u tome što mi ljudi jedni drugima oduzimamo to dostojanstvo umjesto da ga prepoznajemo, potenciramo, razvijamo, ističemo i vrednujemo na pravi način.

Za razliku od ljudi kojima mi pripisujemo kraljevski autoritet, za razliku od ljudi kojima mi dopuštamo da vladaju nama, a za uzvrat nam ništa ne daju, već od nas očekuju da budemo ovce, poslušnici i robovi, Krist Kralj nam vraća naše kraljevsko dostojanstvo koje se očituje u tome da u skladu s Kristovim evanđeljem, mi postanemo kraljevi u svojem životu.

Krist Kralj i njegovo evanđelje daju nam moć da napokon mi sami uzmemo svoj život u svoje ruke, da napokon mi vladamo svojim životom, da se oslobodimo potrebe da druge delegiramo da se brinu za nas.

Biti svoj gospodar s Kristom

Braćo i sestre, želim vam da prepoznate svoje kraljevsko dostojanstvo! A to ćete moći tek onda ako se približite Kristu Kralju.

Biti gospodar svoga života, biti svoj gospodar, gospodariti sobom na ispravan način može se samo po uzoru na Krista Kralja i zajedno s Kristom Kraljem. Vladati sobom je divan osjećaj, ali za to se treba itekako potruditi i malo je onih koji to žele.

Da bi zagospodarili svojim životom, trebamo prestati davati ljudima oko sebe kraljevski autoritet, a to je jako teško, jer kada dajemo drugima kraljevski autoritet, mi ih delegiramo da se brinu za nas, iako to oni ne rade, pa smo radi toga nesretni. Ali s druge strane najlakše je odgovornost za svoj život prebaciti na druge i druge optužiti za naš neuspjeh. Pa su nam krivi roditelji koji nas nisu dovoljno voljeli, učenici iz razreda koji su nam se rugali, kolege na poslu koji nas ne prihvaćaju, direktor koji ima nešto protiv nas…

Sreću ćemo pronaći kada napokon odgovornost za svoj život preuzmemo na sebe, kada prestanemo tražiti krivce za sve ono što je loše u našem životu i kada prepoznamo jedinog kralja koji može i zna ispuniti sva očekivanja i težnje našeg srca, a to je Krist Kralj.

Amen.