Prva nedjelja došašća kroz godinu B

3. prosinca 2023.

Došašće je stalni poziv na nadu

Draga braćo i sestre! Danas, prve nedjelje došašća, započinje nova liturgijska godina tijekom koje Crkva slavi glavne događaje iz Isusova života i povijesti spasenja. Na taj način, kao Majka, ona osvjetljava put našeg života, podupire nas u našim svakodnevnim poslovima i vodi nas prema konačnom susretu s Kristom. Današnja nas liturgija poziva živjeti prvo „jako vrijeme“, a to je ovo vrijeme došašća, prvo u liturgijskoj godini, došašće koje nas priprema za Božić, a za tu pripremu to je vrijeme iščekivanja, vrijeme  nade. Dakle, iščekivanje i nada.

Sveti Pavao (usp. 1 Kor 1, 3-9) naznačuje što je to što čekamo. To je  „Objavljenje Gospodina“ (r. 7). Apostol poziva kršćane iz Korinta, a poziva i nas danas, da usmjerimo svu svoju pažnju na susret s Isusovom osobom. Za kršćanina je od najveće važnosti stalni susret s Gospodinom, biti s Gospodinom. I tako, naviknuti biti s Gospodinom koji je život, pripremamo se za susret, da budemo s Gospodinom u vječnosti. A taj konačni susret doći će na svršetku svijeta. Međutim, Gospodin dolazi svaki dan, da bismo, njegovom milošću, mogli činiti dobro u svom vlastitom i u životu drugih ljudi. Naš Bog je Bog-koji-dolazi – ne zaboravite to: Bog je Bog koji dolazi, neprestano dolazi: On nas neće razočarati u našemu iščekivanju! Gospodin nas nikada ne ostavlja razočaranima. Možda će nas pustiti da čekamo, ostavit će nas nakratko ostaviti u tami da naša nada ojača, ali nikada ne razočarava. Gospodin uvijek dolazi, uvijek je uz nas. Ponekad se ne da vidjeti, ali uvijek dolazi. Došao je u točno određenom povijesnom času i postao čovjek da na sebe preuzme naše grijehe.  – Na svetkovinu Rođenja Gospodinova spominjemo se Isusova prvog dolaska u povijest; A On će doći i na kraju vremena kao sveopći sudac; a dolazi i treći put, na treći način: dolazi svaki dan pohoditi svoj narod, pohoditi svakog muškarca i ženu koji ga prihvaćaju u Riječi, u sakramentima, braći i sestrama. Isus je, kaže nam Biblija, na vratima i kuca. Svaki dan. Na vratima je našeg srca. Kuca. Umiješ li čuti Gospodina koji kuca, koji je danas došao posjetiti te, koji kuca na tvoje srce nekim nemirom, nekom idejom, nekim nadahnućem? Došao je u Betlehem, doći će na svršetku svijeta, ali svaki dan dolazi k nama. Zato budite pažljivi, pazite što osjećate u svom srcu kad Gospodin kuca.

Znamo da se život sastoji od uspona i padova, od svjetlâ i sjenâ. Svaki od nas doživljava trenutke razočaranja, neuspjeha i izgubljenosti. Nadalje, situacija kroz koju prolazimo i kroz koje smo prošli obilježene raznim pandemijama, kod mnogih izaziva zabrinutost, strah i očaj; postoji opasnost da se padne u pesimizam, u neku zatvorenost i bezvoljnost. Kako trebamo reagirati na sve ovo? Evo, to nam sugerira današnji psalam: „Naša se duša Gospodinu nada, on je pomoć i zaštita naša. Srce nam se u njemu raduje“ (Ps 32, 20-21). To jest duša koja čeka –  pouzdano iščekivanje Gospodina – daje da se u mračnim trenucima života pronađe utjehu i hrabrost. A odakle dolazi ta hrabrost i ta pouzdana sigurnost? Odakle dolazi? Dolazi iz nade. A nada ne razočarava, ona je krepost koja nas tjera naprijed upirući pogled u susret s Gospodinom.

Došašće je stalni poziv na nadu: podsjeća nas da je Bog prisutan u povijesti da bi je priveo njezinu krajnjem cilju i doveo je do njezine punine, a to je Gospodin, Gospodin Isus Krist. Bog je prisutan u povijesti čovječanstva, on je „Bog s nama“, Bog nije daleko, uvijek je s nama, do te mjere da puno puta kuca na vrata našeg srca. Bog je naš suputnik koji nas bodri. Gospodin nas ne napušta; prati nas u zbivanjima našega života da nam pomogne otkriti smisao putovanja, smisao svakodnevnog života, da nam ulije hrabrost u kušnjama i boli. Usred životnih oluja Bog nam uvijek pruža ruku i oslobađa nas prijetnji. To je baš lijepo! U knjizi Ponovljenog zakona nalazi se vrlo lijep odlomak gdje prorok govori narodu: „Jer koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Jahve, Bog naš, nama kad god ga zazovemo?“. To nema nitko! Samo mi imamo tu milost da nam je Bog blizu. Mi iščekujemo Boga, nadamo se da će se on očitovati, ali i On se nada i da ćemo se mi očitovati njemu!

Stoga danas molimo neka Presveta Marija, žena iščekivanja, prati naše korake u ovoj novoj liturgijskoj godini koju započinjemo i neka nam pomogne ispuniti zadaću Isusovih učenika koju je naznačio apostol Petar. A koja je to zadaća? To je zadaća da  obrazložimo nadu koja je u nama (usp. 1 Pt 3, 15). Amen.

Prema propovijedi pape Franje