Propovijed na 22. nedjelju kroz godinu A

Krivi Mesija?

Braćo i sestre! Čuli smo prošle nedjelje kako je Isus zaprijetio učenicima da nikomu ne reknu da je On Krist. Ovom rečenicom završilo je evanđelje prošle nedjelje. Zašto Isus ne želi da učenici govore drugima da je on Krist?

Pa učenici očekuju slavnog Mesiju, Krista – Pomazanika. Očekuju slavnog vojskovođu i pobjednika koji će pokoriti sve njihove neprijatelje. Očekuju Spasitelja koji će im osigurati miran i bezbrižan život. Učenici u tom slavnom novom poretku očekuju istaknuta mjesta za sebe.

Slušali smo danas na početku evanđelja kako Isus na vrlo jasan način govori kakav je on Krist. On je trpeći Krist. Jasno govori svojim učenicima da će mnogo trpjeti, da će biti ubijen. I da će uskrsnuti. Ali učenici ovaj dio o uskrsnuću uopće ne razumiju. Njih pogađa informacija o Isusovoj smrti. Ako Isus umre, umiru i njihova očekivanja da će biti važni, da će biti prvi do Krista u slavi.

Pokušajmo na trenutak posvijestiti sebi da je Isus svjestan svega što će mu se dogoditi. Pokušajmo se uživjeti u Isusove osjećaje. S kime bismo mogli usporediti te osjećaje? Možda s teškim bolesnikom kojemu su rekli da mu ostaju dva mjeseca života? Isus zna da ide u smrt. A učenici? Oni se bore za svoje položaje.

Glasnogovornik svih učenika, Petar, uzima Isusa na stranu i počinje ga odgovarati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!«

Zanimljiva mi je ova gesta koju čini Petar. Jeste li ikada imali potrebu nekome reći: Molim te, dođi malo u stranu, trebamo porazgovarati. Tada obično krenemo s ukorima ili opomenama ili ga pokušavamo   prizvati razumu. Ali uvijek veći poziva manjega sa strane da mu očita bukvicu.

„Isuse, koji ti je belaj?“

Petar, kojega je maloprije Isus prozvao prvom i najvažnijom ciglom Crkve, poziva Isusa sa strane da mu očita bukvicu. Zanimljivo je koji se termin koristi u izvorniku teksta. Koristi se termin koji ima veze s egzorcizmom. Pokušat ću slobodno prevesti ono što Petar govori Isus kako bismo bolje razumjeli. Petar kaže nešto poput: Isuse, koji ti je belaj? Koji te anamo On spopao? Neka ti Bog oprosti što si to rekao!

Na te riječi Isus odgovara Petru: Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!

Ovo su vrlo teške riječi. Prvaka apostolskog Isus naziva sotonom, Božjim neprijateljem i Božjim suparnikom. I opet imamo poteškoću s prijevodom. Isus ne kaže Petru da se nosi od njega, nego da stane iza njega. Petar se zaigrao, umjesto da bude učenik, on zauzima mjesto učitelja i govori Isus što bi Isus trebao činiti. Isus ga vraća na pravo mjesto. Idi za mnom.

Riječ sablazan u originalu znači kamen spoticanja. Kamen koji je na putu, kamen koji je do pola u zemlji, ako ga ne vidimo, možemo nogom zapeti za njega, možemo se spotaknuti. Zanimljiva je igra riječi. Naime, Petar od prvog kamena Crkve ubrzo postaje kamen spoticaja za Isusa, prepreka na Isusovom putu. Nije ti na pameti što je Božje, nego što je ljudsko, vrlo iskreno govori Isus Petru.

I ponovno naglašava Isus: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 

Odreći se sebe i nositi križ

Što znači odreći se samoga sebe? Jedan profesor Svetoga pisma kaže da bismo možda to danas mogli prevesti na moderan način ovako: biti spreman izgubiti dobar glas. Biti spreman izgubiti dobru reputaciju. Biti spreman da me krivo optuže, da me ne razumiju, da me kritiziraju, da mi se rugaju, da mi prigovaraju. Možemo li to? Mnogi već padaju u depresiju ako ih netko krivo pogleda.

Odreći se samoga sebe znači postati svjestan da ja nisam najpametniji, da ja ne mogu određivati drugima kako će živjeti, da je ne mogu mijenjati druge.

Zatim Isus spominje križ. Isusov učenik treba uzeti svoj križ i ići za Isusom. Što je križ? Volim ponavljati da križ nije muka koju trpimo cijeli život. Križ je privremeno stanje koje nam pomaže da se vratimo na pravi put kada smo se zaigrali u životu i pomislili da možemo mi biti ispred Boga. Ako se ne vratimo, postaje trajno stanje, ali ne zbog Boga, nego zbog nas. Što je križ u smislu današnjeg evanđelja?

Na početku sam spomenu kako su učenici imali kriva očekivanja od Isusa, rekao sam da su učenici očekivali Spasitelja koji će im osigurati miran i bezbrižan život.

To je krivo očekivanje. I mi očekujemo od načelnika općine, župnika, gradonačelnika, ministra, premijera, predsjednika, Nacionalnog stožera, izbornika nogometne reprezentacije, da će sve učiniti da mi živimo mirno, zadovoljno i bezbrižno. Mi očekujemo da vjernik živi bez ikakvih poteškoća. Mi očekujemo da će Isus uništiti naše neprijatelje i čarobnim štapićem preokrenuti naš život baš onako kako smo mi zamislili.

To se nikada ne će dogoditi. Život nosi križevima obasute situacije. Od njih ne možemo pobjeći. One su dio našeg života. Te teške situacije pomažu nam da budemo bolji ljudi i bolji vjernici.

I zato ako se trudim živjeti današnje evanđelje, ne ću se zabrinuti ako me ljudi budi krivo optuživali, ogovarali, ako mi budu prigovarali, ili mi se rugali. Posebno se neću zabrinuti ako to budu činili ljudi koji me nikada nisu pozvali da se bolje upoznamo, ljudi koji nikada sa mnom nisu sjeli i popričali.

Braćo i sestre, u današnje vrijeme se sve češće događa da slabi vjera u Boga koji nagrađuje svaku našu žrtvu i odricanje u korist općega dobra. Kao što smo aktivno zabrinuti u brizi za svoj život i u priskrbljivanju onoga što smatramo da nam je potrebno za naš vlastiti život, barem isto tako, ako ne i više trebamo biti zabrinuti za svoju vjeru, za svoj kršćanski život, za naše zajedničke interese, za Crkvu, za svoj narod i za svoju Domovinu! Potrebno je odreći se onoga što ionako ne možemo zadržati, a živjeti za ono što ne možemo izgubiti!

Amen.