20. nedjelja kroz godinu “A”

20. kolovoza 2023.

Evanđelje ( Mt 15, 21 – 28)

Kada je vjera velika

Isus odgovori ženi: „Ženo, velika je tvoja vjera. Neka ti bude kako si željela.» I od tog časa ozdravi njezina kćerka. (Mt 15, 28)

Braćo i sestre, Biblija uvijek i iznova pripovijeda o ljudima koji vjeruju. Pri tome osjećamo da se tu radi o nečemu neobičnom. Oni sve stavljaju na kocku kad susretnu Isusa. Tako je bilo i sa ženom Kanaanejkom. Kad je  ona, praktično, “prisilila” Isusa da ozdravi njezinu kćerku, on joj rekao: «Velika je tvoja vjera.» Pitamo se pri tom bi li On to mogao reći i za našu vjeru? Prije nego li na ovo odgovorimo, moramo se pitati kada uopće možemo reći da je vjera velika?

Stoga najprije obnovimo i oživimo scenu koja se odigrala između Isusa i one žene. Žena je iz Kanaana, dakle poganka. Ne pripada narodu kojemu je Isus poslan. A ipak, nju to ne priječi da ga potraži i zamoli da ozdravi njezinu kćer. Može se steći dojam da joj je to jedino dijete. Tko zna koliki su vračevi i liječnici na njoj okušali svoje umijeće. Ona sada vjeruje da je upravo Isus onaj kojega je tražila i koji joj zaista može pomoći. Uvjerena je da Isus nije poslan samo Izraelcima, nego da je on i za nju spas i izbavljenje.

I začudo, Isus joj, niti jednom riječju, ne dolazi u susret. On, u kojega ona polaže sve nade, ne daje joj nikakvog odgovora. S pravom bismo htjeli znati zašto se Isus tako odnosi prema ženi toliko označenoj patnjom. Je li želio da ga ne zamijeni s tolikim izraelskim čarobnjacima koji su, u to doba, bili vrlo poznati? Je li htio iskušati njezino povjerenje? Ili ga se nije moglo tako jednostavno nagovoriti? Žena se nije ni najmanje smela što joj nije poklonio ni minimalno pažnje. Ona se ne predaje. Ovdje, dakle,  susrećemo prvu naznaku jake vjere.

A jer je žena nervirala učenike svojim glasnim obraćanjem Isusu, i oni su se umiješali. Da bi je se riješili, počeli su se zauzimati za nju kod Isusa. I oni mole Učitelja da je usliši i da bi je se tako riješili: «Oslobodi je, Gospodine, njezine brige da ne viče za nama!» Sada Isus prekida šutnju i daje na znanje da nije tamo poslan i da nije za nju mjerodavan. Čitava situacija postaje jasna, on ne misli pomoći. Ali on ne bi smio odbiti ni jednu molbu!? Opet nam dolaze pitanja: je li to Isus koji nam je predstavljen kao čovjekoljubiv, onaj koji se druži i s carinicima i bludnicama?

Ali usprkos Isusovoj odbijajućoj riječi, žena ne postaje malovjerna. Njezina odlučnost ukazuje na njezinu vjeru. Ona zna da od njega nema pravo tražiti čudo. I zato se, u svojoj potrebi i nevolji, baca na koljena i sve sažimlje u vapaju za pomoć: «Gospodine, pomozi mi!» Ona sve stavlja na tu kartu.

No, Isusov odgovor za ženu nije nikakvo ohrabrenje. To je treći puta da joj Isus odgovara niječno: «Nije pravo djeci uzeti kruh i dati ga psićima.» Po pojmom ‘djeca’ misli se na izraelski narod, a ovo: ‘psići’ (misli se na kućne) su pogani. Vrhunac vjere ove žene su njezine riječi: «Da, Gospodine…» Time se ona podlaže njegovom sudu. Sada se možemo zapitati: Koliko se vjernika danas usuđuje izgovoriti ovaj: ‘da, Gospodine’? Zar mi često ne govorimo upravo suprotno: ‘kako Bog to i to može dopustiti?’ Ili pak: ‘kako li je Bog, ako ga uopće ima, nepravedan?’ Ili: ‘Koliko ćeš nas, Bože, još ovako iskušavati?’

Ovdje, međutim, vidimo kako snažna materinska ljubav čini ovu ženu još upornijom. Ako ne može dobiti kruha, onda, kaže,  makar mrvice koje padaju s gospodareva stola. To, zapravo, znači: Ti mi možeš pomoći više nego sva znanja i umijeća svijeta. Ovdje opažamo da se povjerenje koje žena ima u Isusa ne da ničim poremetiti. I zato joj Isus reče: „O, ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako si željela.» Velika je ona vjera koja, unatoč svim zaprekama, čitavo svoje povjerenje stavlja u Isusa. Naprotiv, ona vjera koja je puna straha, koja se plaši  trenutačnih okolnosti, okreće se prema sebi ili drugome, ta je vjera malena. Ova nas zgoda, braćo i sestre, želi potaknuti na veliku vjeru prema Isusu. Toj velikoj vjeri odgovara i veliki plod: «Neka ti bude kako si željela!», reče Isus ženi. Ta riječ znači ozdravljenje njezine kćeri

Evo , gledajući unatrag možemo reći: veličina vjere te žene se ne sastoji u tome da je vjerovala u nešto što je čula o Isusu. Biblijska vjera ne znači vjerovati u ovu ili onu riječ. Biblijska je vjera događanje između Boga i čovjeka. Stoga ženina vjera dostiže vrhunac kada govori: «Da, Gospodine, ti imaš pravo.»  U takvoj vjeri čovjek sav svoj život oslanja na Boga, odnosno na Isusa, jer se Bog u Isusu potpuno objavio.

U čemu se dakle, sastoji ‘velika vjera’? Ona se sastoji u tome da prihvatimo neuhvatljivost Božje ljubavi, te da prihvatimo onu napetost koja tu postoji. Ali je potrebno uvijek i sam nastojati, čak i uz rizik, da se, ljudski govoreći, osjećamo potpuno odbačenima. Potrebno je imati povjerenja da će Božje zanimanje za nas iznaći putove koji su sasvim drugačiji nego što smo mi mislili i planirali. I mada su Božji putovi za nas često teško razumljivi, oni su za nas najbolji!

Amen.