ČETRNAESTA   NEDJELJA KROZ GODINU A

(Zah 9,9-10; Rim 8,9.11-13; Mt 11,25-30)

 

Koliko poznajemo Oca nebeskoga?

Isus nam u prvoj rečenici današnjeg Evanđelja govori da je izvor njegova života Otac nebeski.

Da je on uzrok i počelo svega. Stoga ga on svojim riječima i djelima svakoga dana slavi: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje!“

Uvod u pokajnički čin

Braćo i sestre, danas nam Isus u Evanđelju govori o Ocu kojega slavi svojim životom i svojim djelima. Isus nikada nije učinio nijedno svoje djelo, a da se nije prije pomolio Ocu svome koji je na nebesima. Upitajmo se stoga: pomolimo li se mi svakoga jutra Ocu svome da nam blagoslovi dan, djela, riječi, ponašanje i odnose s ljudima? Slavim li svojim djelima Oca nebeskoga, slavim li svojim riječima Oca koji je na nebesima i slavim li ga svojim kršćanskim ponašanjem? Ili je više onih čina, riječi i lošeg ponašanja kojim slavim đavla i oca laži? A od Oca nebeskoga dolazi mi sve što imam i što jesam: ruke, noge, jezik, pamet, srce, život. Mi smo, dakle, tako  malo zahvalni Ocu vječnomu za sve njegove darove kojima nas je toliko obdario bez ikakvih naših zasluga? Danas mu stoga sinovski pristupimo i pokajmo se za sve ono gdje ga kao Oca svoga nismo dovoljno poštivali, uvažavali, ljubili i imali povjerenja u Njega. On će nas preko toga kajanja  ponovo  prizvati k sebi, zagrliti nas, oprostiti i vratiti nam  sinovsko dostojanstvo koje smo svojim grijesima izgubili.  Ispovijedam se..!

Homilija

Isus je najprije svoje apostole, a onda i nas danas naučio da ime Očevo izgovaramo svakog dana: „Oče naš, koji jesi na nebesima…“ Blago nama što svaki dan možemo izgovoriti ime Očevo i tako ga molitvom slaviti. Zar je moguće da postoji kršćanin na ovome svijetu koji niti jednom na dan ne izgovori tu presvetu riječ: „Oče naš…“

Isus beskrajno poznaje Oca svoga

Isus je, kako bi se danas reklo,  svoga Oca poznavao „u dušu“.   To je zato što je s njim i s Duhom Svetim od prapočetaka jedno. O svom jedinstvu s Ocem više je puta govorio svojim učenicima: „Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni (Iv 14,11); „Da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, (Iv 17,21); „Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni“ (Iv 14,16) itd. To im je govorio upravo zato da bi i oni upoznali Oca nebeskoga i došli k njemu. No, pitanje je koliko su njegovi slušatelji shvatili o čemu je zaista govorio: „Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah“ (Iv 17,25). I u posljednjim časovima na križu on se predaje Ocu svome: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ (Lk 23,46). Isusova je želja da i mi svoj život, svoje misli i cijelo svoje djelovanje predamo u ruke Očeve kao što je i on činio.

Isus želi da i mi upoznamo Oca

Naša hrvatska blaženica iz Blata na Korčuli, Marija Propetog Isusa Petković, čiji spomen dan pada baš na današnju nedjelju, ljubila je cijelim svojim bićem Oca nebeskoga. U njezinoj pisanoj ostavštini pronađeni su zanimljivi spisi. Naime, ona je napisala 41 hvalu i zaziv nebeskome Ocu. A svaki zaziv počinje riječima: „Oče naš vječni!“ Zadnji zaziv glasi ovako: „Oče naš vječni, molimo te da svima udijeliš milost da te hvale i slave sada i navjeke!“ Ona je zaista vjerovala da štogod od Oca nebeskoga zaištemo u ime Isusovo da će nam to i uslišiti. Nema te molitve ni želje koju nam on neće uslišati ako ga zaištemo u Isusovo ime. Stoga kaže: „Gospodine Bože, Oče naš nebeski, u ime tvoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, koji je rekao: ‘Što god zaištete u Oca dat će vam u moje ime’ (Iv 16,23), sada te ponizno molimo…“ Zatim nastavlja sa svojim zazivima Ocu nebeskom.

Ovdje se možemo također slobodno upitati koliko volimo i poštujemo svoga oca zemaljskoga? Koliko ga uopće poznajemo, koliko smo mu zahvalni i kakvo imamo povjerenje u njega. Upravo o tome govori nam i sljedeća priča pod naslovom:

Očev dar sinu

Mladić po imenu Ivan  završio je svoj studij prava i upravo se bližio dan dodjele diplome. Sve je uzbudljivije pratio ponašanje svoga oca od kojega se nadao da će mu za taj dan darovati auto. Spominjao je Ivan ocu koliko bi volio dobiti auto na dar. Vjerovao je da ga otac neće iznevjeriti jer se trudio, bio marljiv, učio i na vrijeme završio studij. Znao je da je otac bio sretan zbog njega. Konačno je došao i dan dodjele diplome. Otac ga je pozvao u svoju radnu sobu. Rekao mu je koliko ga voli i koliko je ponosan na njega, koliko je sretan i radostan zbog ovoga velikog dana.

I tada mu otac  predade predivno upakiran paket. Pomalo razočarano, ali i znatiželjno primi mladić pruženi paket i otpakira ga. Pred njim se ukaza knjiga u prelijepom kožnom povezu. A mladić  bijesan, povišenim glasom se obrati ocu: „Ležiš bolan na novcu, a kupio si mi samo običnu Bibliju!“

I nakon tih riječi mladić mrzovoljno odloži knjigu, istrča napolje i još tog istog dana ode od kuće.

Nije se više htio viđati s ocem. Prošlo je od tada dosta godina. U međuvremenu  sin Ivan je izrastao u uspješnog poslovnog čovjeka. Imao je divnu obitelj i prelijepu kuću. No svakim danom postajao je sve više svjestan činjenice da je njegov otac sada već prilično star čovjek i da bi ga možda trebao obići.

Ali prije nego što je uspio ostvariti svoju naum, stiže mu telegram kojim ga obavijestiše da mu je otac preminuo i da je svu svoju imovinu ostavio njemu.

Približavajući se roditeljskoj kući sve više ga je obuzimala tuga i grižnja savjesti. U očevoj radnoj sobi sjetio se njihova posljednjeg razgovora i svoje galame na oca. Sređujući tako potrebne papire pogled mu pade na Bibliju u kožnom povezu koja je stajala na onom istom mjestu gdje ju je i bacio onoga dana kad je diplomirao.

Sa suzama u očima poče ju listati zaustavljajući se posebno na nekim stranicama. U tom trenutku ispade ključ iz koverte koja je bila prilijepljena za zadnju koricu knjige.

On podiže ključ za koji je bila zakačena kartica od firme u kojoj je kupljeno auto. Na kartici je bio napisan broj garaže u koju je auto odloženo, zatim tip auta i datum prodaje potvrđen pečatom. To je bio zapravo datum dodjele njegove diplome.

I zaplaka mladić zbog svoje grubosti, nepoštovanja i nepovjerenja koje je pokazao prema svome dobrom ocu. I shvati koliko je malo poznavao svoga oca.

Preko Isusa k Ocu

Braćo i sestre i mi smo sigurno na ovom svijetu u raznim zgodama primili  mnogo darova. Neki su nam ostali u dubokom sjećanju. Kako smo samo zahvalni ljudima koji nas daruju. No, dar Oca nebeskoga nadilazi sve darove svih vremena. On nam je darovao samoga Sina svoga ljubljenoga. Poslao ga je da ga upoznamo, da ga prihvatimo, da ga uzljubimo i preko njega upoznamo i uzljubimo Oca nebeskoga. Njegov Sin bio je i jest ključ za otvaranje nebeskih vrata. Međutim, mi, grešni ljudi prezreli smo taj Očev dar. Odbacili smo ga od sebe i ponizili. Kao da smo očekivali nešto drugo. Nismo prepoznali najljepši dar s neba. Toliko smo bili slijepi. A Isus kaže: Onaj koji je ponizio Isusa, ponizio je i Oca. Onaj koji je prezreo Isusa, prezreo je i Oca. Stoga Isus kaže: „Tko mrzi mene, mrzi i Oca mojega!“ (Iv 15,23). No, Isus drži da se možemo popraviti, da možemo biti bolji. Čak misli da možemo biti poput Oca nebeskoga: „Budite sveti kao što je svet Otac vaš nebeski!“ „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski!“ Stoga, ako se znamo pokajati se za svoje grijehe, ako prihvatimo Isusa i njegovu ljubav, onda ćemo se ponovo naći   na putu prema Ocu Nebeskom.

Preko Biblije do Oca nebeskog

A samo preko Biblije, najsvetije knjige, upoznajemo Isusa i njegova silna djela.  Preko njegovih silnih riječi i djela upoznajemo Oca nebeskoga. Biblija, tj. Evanđelje – Riječ Božja – je put prema Ocu nebeskome. Ako zanemarujemo Bibliju, tj. Riječ Božju, ne možemo upoznati ni Oca nebeskoga. Stoga se danas ozbiljno upitajmo:

– postoji li u mojoj obitelji Biblija. Ili ima svakakvih drugih knjiga i časopisa, a najviše mobitela, samo Biblije nema ni za lijeka. Nju u mojoj obitelji ne čita nitko.  

– pratim li pažljivo Evanđelje na svetoj misi ili odlutam na neku drugu stranu? Pratim li sa zanimanjem propovijed koju svećenik uputi kao svoje razmišljanje o Evanđelju? Pronađem li kakvu misao koja bi mi pomogla u mom duhovnom životu?

– pročitam li nekad kakvu duhovnu knjigu, životopis nekog sveca ili svetice, čitam li redovno barem jedan crkveni časopis ili me to uopće ne zanima?

–  pričam li u razgovoru, kada je riječ o kršćanskim svetinjama, s dostojanstvom i poštovanjem ili na račun tih svetinja zbijam neprimjerene viceve i šale? I na koncu:

– kako poštujem svoga oca zemaljskoga? Jesam li mu zahvalan za njegov trud, rad, muku i znoj koji je prolio da bih ja mogao bolje i komotnije živjeti? Znadem li mu uzvratiti poslušnošću, marljivošću, kršćanskim ponašanjem, dobrim učenjem (ako još idem u školu?) i molitvom? A ako je otac već preminuo, izmolim li svaki dan za njegovu dušu barem jedan „pokoj vječni“?

Evo, potaknuti ovim riječima i razmišljanjem zamolimo danas Isusa da nam pomogne   da Ga u svom kršćanskom životu sve više upoznajemo i slijedimo, jer ćemo samo tako moći  više upoznati i ljubiti i Oca svoga nebeskoga.

Amen.