Tko su bili proroci onda, a tko su danas?

Uvod u misno slavlje i pokajnički čin

Braćo i sestre, Isus nas u današnjem evanđelju 13. nedjelje želi poučiti da „ako u
svom životu stavimo Boga na prvo mjesto, onda će nam sve u životu biti na
pravome mjestu! Zato i kaže: tko ljubi oca ili majku ili sina ili kćer više nego njega,
nije ga dostojan. Dakle, vrlo je bitno znati što je prvo i prvotno, što je bitno i
presudno! Isus od nas traži naše opredjeljenje: da ustrajno nosimo svoje križeve i
hodimo za Njim! Zato se sada na početku ove sv. mise iskreno pokajmo za sve one
trenutke u svom životu kada su nam druge stvari i stvarnosti bile važnije i bitnije
nego Bog i Isus Krist i za sve trenutke kada nismo ustrajno nosili svoje križeve i
kada smo hodili za drugim božanstvima, iskreno se pokajmo! Ispovijedam se…!

HOMILIJA: Proroci nekoć i danas

Braćo i sestre, malo prije smo čuli u evanđelju gdje Isus govori kako Njega nije
dostojan onaj tko više ljubi oca ili majku nego Njega i tko ne uzima svoj križ
svakoga dana i ne slijedi Njega! Pitamo li se što nam to zapravo Isus govori i
poručuje, onda ćemo brzo zaključiti da nam Isus ne govori kako ne trebamo ljubiti i
poštivati svoje roditelje! Ne govori nam Isus da ne trebamo ljubiti i poštivati svoje
roditelje. Također nam Isus ne govori da ne trebamo skrbiti za roditelje i naše stare,
pogotovo danas kada su mnogi roditelji ostavljeni od svoje djece. Isus nam govori
baš suprotno! Evo, neka nam slijedeći istiniti događaj posluži kao primjer i jedan
putokaz za naše promišljanje i djelovanje!
Poznati i veliki pariški nadbiskup i kardinal Jean-Marie Lustiger ( 1926.-2007.) i
njegova osobna povijest, kao i povijest njegove obitelji, više su nego nego neobične
i intrigantne. – Spomenuti kardinal je rođen u židovskoj obitelji u Parizu, dobio je
ime Aaron. Otac mu se zvao Karol/Charles, a doselio je u Pariz iz Poljske. Oženio
se sa Giesel – Leu. U braku su imali sina Aarona i kćerku Erlette. Iako Aaronovi
roditelji nisu baš prakticirali svoju židovsku vjeru, ipak se smatrali da je da je svaki
otpad od židovstva grozota i gnusoba, a osobito ako bi netko prešao sa židovstva na
kršćanstvo.

Kada je započeo drugi svjetski rat roditelji su pokušali pronaći spas za sebe i za
svoju djecu u sigurnijim dijelovima Francuske, pa su tako mladoga Aarona poslali
u Orleans kod jedne čestite i pobožne katoličke obitelji. Ta udomiteljska obitelj nije
ničim pokušavala Aarona „preobratiti“ na katoličku vjeru, ali je njihov primjer
istinskog življenja katoličke vjere ostavio dubok trag na duši Aarona. I dok je
Aaron čitao i proučavao Bibliju, sve više je uviđao i shvaćao kako se Stari zavjet
nastavlja i ispunja u Novom zavjetu, a poveznica mu je bila između Mesije patnika
i Izabranog naroda – Izraela koji je kroz povijest bio također patnički. Tako je
odlučujući trenutak obraćenja mladoga Aarona dogodio se baš na Veliki petak, dok
je razmišljao u katedrali u Orleansu. Tamo i tada, u praznoj katedrali, dok je
razmišljao o muci i smrti Isusovoj, o smislu patnje križa, odlučio je primiti krštenje
i postati član Katoličke Crkve, te je u kolovoze 1940. Kršten u istoj toj katedrali.
(Kasnije je i njegova sestra Arlette primila kršćanstvo!).
Njegovi roditelji su sve pokušali i napravili da mladog Aarona odvrate od tog
„groznog i gnusnog čina“, da postane kršćaninom. Roditelji nikako nisu mogli
razumjeti taj njegov korak, odluku i uvjerenje da je Isus iz Nazareta pravi Mesija,
pa su čak pokušali preko čuvenoga rabina uvjeriti Aarona da krivo radi. A u vihoru
strašnoga Drugog svjetsko rata i još strašnijih progona i istrebljenja Židova,
njegova majka Lea se 1942. vraća u Pariz pokušati osigurati potrebne financije za
obitelj (imali su svoju radnju pletene robe!), majka je otkrivena i prokazana i
deportirana te kasnije ubijena u Auschwitzu 1943.
Nakon rata kada se obitelj Lustiger vratila u Pariz, njegov otac je i dalje pokušavao
odvratiti svoga sina Aarona od kršćanstva, čak je nastojao dokazati da je njegovo
krštenje nevaljano i nezakonito, sve u nadi da će se Aaron vratiti židovstvu i odreći
kršćanstva.
A Aaron, ne samo da je ostao čvrst i ustrajan u svojoj odluci ostati kršćanin katolik,
nego je kasnije postao i svećenik 1954. Godine (neki govore da ga je otac
promatrao sa dna katedrale?!), pa je postao biskupom Orleansa 1979. I
nadbiskupom Pariza 1981. A dvije godine kasnije i pariški kardinal.
Bol koju su on i njegova obitelj proživjeli sigurno je bila velika. Pokušavao je
Aaron pojasniti svoju odluku da ne prestaje biti Židov, nego da samo u Isusu vidi
ispunjenje svih proročanstava Staroga zavjeta. Dirljive su njegove riječi iz 1987.: „

Kršćanstvo je plod judaizma. Za mene nije se nikako radilo o tome da zaniječem
svoj židovski identitet. Upravo obratno!“
Kardinal Lustiger nije nikada javno govorio o strašnoj tragediji svoje majke Gisele
– Lee koju su nacisti ubili u koncentracijskom logoru Auschwitzu, niti o svojoj
osobnoj boli i patnji zbog toga. Zapravo, izrekao je samo dvije riječi kada je 1999.
Sudjelovao u javnom čitanju imena žrtava nacizma i baš njega je dopalo pročitati
ime svoje majke: „Gisele Lustiger“, pročitao je, i dodao: „Ma mere“ – moja
mama.“
Aaron Jean Lustiger je dobro znao i shvatio Isusove riječi iz današnjeg evanđelja:
„Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan… tko ne uzme križ i ne
pođe za mnom, nije mene dostojan.“ Zasigurno je nosio i trpio silnu bol zbog boli
koju je donio svojima i sebi, ali vječno spasenje duše je vrhovni zakon i mjerilo,
iznad i povrh svih uvjerenja i mišljenja, veza i obzira.
Svakog je dana uzimao svoj križ
Čovjek bi, braćo i sestre, pomislio da je našem Aaronu Jeanu Marie Lustigeru
trebalo biti lakše kao svećeniku, biskupu, nadbiskupu, kardinalu. Ali je bilo upravo
suprotno! Iz njegova životopisa vidimo i slijedeće činjenice. Kada je biskup
Lustiger premješten iz Orleansa za nadbiskupa u Pariz 1981., onda je nadbiskup
Lefevbre javno negodovao i prigovara zbog njegova židovskog podrijetla: „
Nekoga tko nije istinski francuskog podrijetla.“ Njegova židovska obitelj ga se
odrekla jer je „izdajica“, a nova kršćanska braća u vjeri podozrivo ga sumnjiče jer
je Židov. Nadalje, više je nego zanimljivo da nadbiskupa i kardinala Pariza njegova
subraća biskupi nikada nisu izabrali da bude predsjednik Biskupske konferencije
Francuske, jer je slovio kao neumoljiv i čvrst u obrani temeljnih istina evanđelja
pred naletom „progresivnih i liberalnih“ biskupa… A kada su gotovo svi svjetski
mediji 2007. objavili vijest o njegovoj smrti, onda su neki mediji u Izraelu objavili
da je umro „otpadnik od vjere i izdajica naroda“; bez obzira što je s ponosom
isticao svoje židovstvo; bez obzira što je silno doprinio razumijevanju i dijalogu
židovskih i kršćanskih uglednika; bez obzira što je kao kardinal slovio kao
„papabilis“ – mogući budući papa.
Braćo i sestre, evo, ovaj suvremeni pastir Crkve je upravo divan uzor i pokazatelj
što znači odlučnost i opredjeljenje, što znači svakoga dana „uzimati svoj križ“ i ići
za Isusom.

Amen.