Prema: Msgr. dr. Ratko Perić 20. studenoga 2022

UVODNE MISLI

Braćo i sestre, današnjom svetkovinom Krista Kralja svega stvorenja završavamo liturgijsku godinu. A već slijedeće nedjelje započinjemo vrijeme došašća i novu liturgijsku godinu. Znamo da je središte Kristova javnog djelovanja i propovijedanja dolazak kraljevstva Božjega u koje se ulazi samo čista srca. Božje strpljenje je s nama neizmjerno, jer je Božje milosrđe veće od njegova strpljenja i od naših krivica – kako u onoj korizmenoj pjesmi pjevamo:“Milosrđe tvoje veće nego naše sve krivice…!“ A primjer za to je, kako slušamo u današnjem evanđelju, je i desni razbojnik koji se „ukrcao“ na posljednji vlak koji ide u Isusovo kraljevstvo. A Isusovo kraljevstvo ćemo najbolje postići ako ostanemo sjedinjeni s njime zauvijek, a posebno u svetoj misi. Stoga, zamolimo Isusa da nam oprosti zbog našeg ne zalaganja za ostvarenje njegova kraljevstva u našim životima! Ispovijedam se…!

PROPOVIJED – HOMILIJA

Braćo i sestre,  znamo da je Isus pred Pilatom jasno rekao: „Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta“ (Iv 19,36), kao što je to  rimsko, sirsko ili asirsko kraljevstvo. Njegovo je kraljevstvo ima svoj  nebeski izvir i uvir – svoje nebesko izvorište i utočište.

Vratimo li se na prve dane Isusovog propovijedanja, sv. Marko na samom početku svoga Evanđelja piše da je Isus nastupio riječima: „Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ (1,14). Kada farizeji pitaju Isusa: Kada će to kraljevstvo doći, Isus im odgovara: „Ta evo – Kraljevstvo je Božje među vama“ (Lk 17,21).  Isusu je Bog Otac povjerio svoje Kraljevstvo. On predstavlja to kraljevstvo!

Evanđelja nam potvrđuju da je Isus izgovorio mnoge parabole o Kraljevstvu nebeskomu, parabole pune pouke, objave i otajstva: o zasijanu sjemenu, o gorušičinu zrnu, o kvascu u tijestu, o blagu sakrivenu u njivi, o biseru za kojim traga trgovac; o kralju i dužnicima, o deset djevica itd.

Krist nas je također poučio molitvu Očenaša od sedam zaziva, a u drugom je zazivu molimo: „Dođi Kraljevstvo tvoje“! Tako se s tom molitvom obraćamo Bogu Ocu i u svetoj Misi kako nas je Gospodin naučio moliti.

Svake nedjelje u Slavi – osim u adventa i korizmi – pozdravljamo Isusa Krista naslovom: „Kralju nebeski“, kao što i u Vjerovanju ispovijedamo da „njegovu Kraljevstvu ne će biti kraja“. U Predslovlju Krista Kralja, koje ćemo uskoro moliti, to se kraljevstvo tumači i otkupiteljski i eshatološki: Otac nebeski odlučuje i stvara svoj Plan, pokazuje svoju mudru i ljubaznu Volju, Sin to njegov izvršava: On se u Djevici po Duhu utjelovljuje, Otac ga za Krista-Mesiju pomazuje i za vječnoga svećenika i kralja vasione određuje, On se na križu  na Golgoti do smrti žrtvuje, iz groba ustaje, u uskrslom se tijelu ukazuje, u uzašašću pred Ocem pojavljuje. A ono što je krvlju na Kalvariji zasađeno, postupno po Crkvi na zemlji napreduje do njegova Drugoga dolaska kada sva stvorenja podređuje svojoj vlasti te to „vječno i sveopće kraljevstvo“ Ocu nebeskomu predaje: „kraljevstvo istine i života, kraljevstvo milosti i svetosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira“. Upravo su to obilježja njegova kraljevstva: Istina i Život, Milost i Svetost, Pravda, Ljubav i Mir. I gdje toga ima, tu je njegovo kraljevstvo.

A rekosmo da se u današnjem evanđeoskom tekstu tri puta spominje Isusovo Kraljevstvo i Isus kao Kralj, koji je u službi otkupljenja svega čovječanstva.Pogledajmo stoga kako različiti svjetovi gledaju na Isusovo kraljevstvo:

Što se tiče židovskog svijeta: Najprije na Gabati Pilat, koji je osudio Isusa na smrt na križu, naređuje da se napiše na pločicu koja će se pribiti na križ iznad Isusove glave, i to na latinskom, grčkom i hebrejskom: „Isus Nazarećanin, kralj židovski“ (Iv 19,20). Ili: „Ovo je kralj židovski“ (Lk 23,38). Glavari se svećenički, predstavnici židovskoga naroda, bune na taj naslov, jer žele da se istakne da Isus sam za sebe tvrdi da je on kralj židovski, da mu se do kraja narugaju. Hoće dakle da se napiše: „Ja sam kralj židovski.“ Ali Pilat kaže: što napisah, napisah! 

Rimski svijet: Drugi put naslov kralja, nakon Pilatova natpisa, pridaju Isusu Pilatovi rimski vojnici, predstavnici poganskoga svijeta, i to također u ruganju: „Ako si kralj židovski, spasi sam sebe!“ (Lk 23,37). Tako bezumno govoriti Njemu, Spasitelju svega ljudskoga roda, Glavi i kralješnici svega čovječanstva, i to u trenutku kada se događa božanski dar otkupljenja krvlju i smrću njegovom! Vidiš li da ne znaju što čine i što zbore!

Razbojnički svijet. Lijevi razbojnik ostaje u svome ruganju Isusu: „Ako si Krist, spasi sebe i nas“ (r. 39). Kao Lijevi razbojnik, slično je govorio i Napasnik u pustinji: „Ako si Sin Božji, reci da ovaj kamen postane kruhom“ (Lk 4,3), što Sin Božji odlučno odbija. Slično su na Golgoti govorili i glavari svećenički: „Druge je spasio, neka spasi sam sebe, ako je on Krist Božji, Izabranik“ (Lk 23,35). A na takvu nevjeru, porugu i cinizam Isus ne odgovara.

A desni razbojnik.  u određenu trenutku prekorava neraskajanoga  razbojnika: „Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?“ (r. 40). I obraća se Isusu na križu zovući Raspetoga po imenu, da ga se sjeti.

Evanđeosko se poimanje kralja Isusa, Sina Božjega, očituje u kraljevskom daru oproštenja, i to dva puta s križa.

Prvi put Isus moli: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“ (Lk 23,34). Oproštenje je otkupljenje, vrhunac objave, očitovanje božanske volje i sveopćega plana spasenja.

Drugi put Isus na križu daje oproštenje konkretnom čovjeku. Nakon vapaja Ocu da oprosti nazočnim uvrjediteljima i svemu čovječanstvu, koje ne zna što čini, vidljiv je primjer Isusova dara oproštenja raskajanom razbojniku na desnoj strani. Na riječi: „Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje“ – to je treći spomen kralja ili kraljevstva Isusova na Kalvariji – raskajani razbojnik očekuje barem Kristovo „sjećanje“. A Isus mu velikodušno odgovara: „Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju“ (Lk 23,42-43). Ova molitva raskajanoga na križu, prema nekim bibličarima,[2] podsjeća na one intervente osoba bliskih Isusu koje izražavaju ali ne nameću svoje želje: tako majka Marija samo izvještava Isusa da oni zaručnici nemaju vina na svadbenoj gozbi (Iv 2,3). One sestre Marta i Marija samo šalju poruku Isusu da im je brat bolestan (Iv 11,21-22). Isus je i u Kani galilejskoj i u Betaniji judejskoj pa tako i na Kalvariji jeruzalemskoj takvim osobama kudikamo više dao nego što su one i poželjele. Raskajanu razbojniku obećava i daje da će istoga dana biti s njim “u raju”, za stolom s Ocem nebeskim. To je jedino mjesto gdje se Isus služi izrazom „raj“.  Raskajani vjeruje, a Isus mu obećava i daje spasenje. To je rvi plod otkupljenja. Prvi proglašeni svetac. Isus ga kanonizirao. Na Kalvariji. I to s križa.

Kako se Desnom razbojniku tako posrećilo da čudesno zadobije oproštenje krivnje i oprost i od vječne i vremenite kazne, ne znamo. Ima domišljatih legendi i fantazija izvan svetih Evanđelja, ali na to se ne možemo sasvim oslanjati. Ali moglo bi se ovako domišljati: Kada je čuo riječi Isusove: Oče, oprosti im…, možda se dao na razmišljanje u sebi kroz ona dva-tri sata: U apokrifnim spisima ovaj raskajani razbojnik se zvao Dizma, a onaj drugi Gizma. I Kao da je prije obraćenja Dizma sam sebi govorio: „Dizma, ovo ti je jedina prilika. A vidiš li da ima života i izvan ove patnje. Ovdje si na zemlji ionako nastradao, a što ako nastradaš i kroz svu vječnost na onome svijetu. Obrati se Isusu, onako izdaljega. Da vidiš kakve su šanse.“ I uspio je. –  Sveti Augustin duhovito reče za raskajanoga razbojnika, nazivajući ga lopovom: „Čitava je svoga života krao, krao, i evo uspio je i raj „ukrasti“!

 I da zaključimo, braćo i sestre, oproštenje je dakle svima načelno i otkupiteljski ponuđeno. Lijek je pripremljen. Svi su potrebni lijeka. Tko ga želi uzeti, u vjeri i kajanju, dat će mu se u preobilju: Isus mu obećava Kraljevstvo nebesko, Kraljevstvo istine i života… Samo je pitanje tko će slobodno uzeti i okoristiti se tim ponuđenim božanskim darom milosrđa: u sakramentnoj iskrenoj i potpunoj ispovijedi, u skrušenosti zbog tolikih grješnih trenutaka života. Uskrsli je Gospodin na sam dan Uskrsa ovlastio apostole da budu djelitelji oproštenja svima raskajanima.

Nismo li, dakle, i mi, u svome promjenljivu životu, jednom kao buntovni razbojnici: ojađeni, osamljeni, osramoćeni, ogorčeni, a drugi put raskajani, puni pouzdanja, povjerenja i predanja Bogu, ispunjeni ljubavlju i nadom?

Tko, dakle, odgovorno i u slobodi želi, Krist Kralj mu daje oproštenje: daje mu kraljevstvo ljubavi i mira! Amen.