Pnz 30,10-14; Ps 69,14.17.30-31.33-34.36ab.37; Kol 1,15-20; Iv 6,63c-68c
UVOD I POKAJNIČKI ČIN
Braćo i sestre, kako bismo mogli prepoznati Božje zakone u svom srcu, moramo biti čista srca. Zato se sada skrušimo pred Bogom, promislimo o tome kako živimo i radimo, te se iskreno pokajmo za sve svoje grijehe, propuste i mane, da bismo bili dostojni ovog misnog slavlja! Ispovijedam se…!
POKLIK KRISTU
– Gospodine, koji zalutalima pokazuješ svjetlo istine da se vrate na pravi put, smiluj se!
– Kriste, koji nam od početka obećavaš vječni život u slavi, smiluj se!
– Gospodine, koji čuješ siromašne i ne prezireš sužnje, smiluj se!
Smilovao nam se Svemogući Bog, oprostio nam grijehe naše i priveo nas u život vječni. Amen.
UVOD U ČITANJA
I. Sveti pisac Knjige Ponovljenog zakona donosi nam Mojsijev govor narodu da slušaju Boga i njegove zakone!
II. Apostol Pavao u Poslanici Kološanima objašnjava nam svrhu i važnost Kristova postojanja.
III. Evanđelist Luka donosi Isusov nauk o tome kako je lakše činiti dobro poznatome, ali dobro smo pozvani činiti svakom tko je u potrebi (primjer milosrdnog Samarijanca!).
HOMILIJA – PROPOVIJED
Braćo i sestre, vjera da je Bog jedan, ali i trojstven – Otac, Sin i Duh Sveti – temelj je kršćanstva. Također to da se Sin Božji u određenom povijesnom trenutku utjelovio, to jest postao čovjekom kao Isus Krist, koji je kao takav pravi Bog i pravi čovjek, također je u temelju kršćanstva. Zato sv. Pavao u svom oduševljenju piše: „Krist Isus slika je Boga nevidljivoga… u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji.“ Biblija dakle veli da je Isus, modernim rječnikom rečeno, „prototip“, to jest da je Bog, stvarajući svijet, svemir i čovjeka – kao vrhunac svoga stvorenja – imao pred očima savršenog čovjeka, Isusa Krista, koji je i Bog i čovjek.
Prisjetimo se da Knjiga Postanka opisuje prve ljude u „zemaljskom raju“ kao Božje prijatelje, stvorene na Božju sliku. Međutim, kako čitamo u Novom zavjetu, po Isusu Kristu čovjek postaje posinjeno dijete Božje, ulazi – slikovito rečeno – u Božju obitelj, postaje dionikom božanske naravi Isusa Krista, jer je Isus pravi Sin Božji, ali u isto vrijeme i pravi naš brat, „nama u svemu jednak osim u grijehu“.
Nekome će možda ovaj uzvišeni Pavlov govor izgledati suviše pobožan i prikladan tek da ga u crkvi govori zaneseni propovjednik. Možda? Međutim, ovdje je u pitanju kršćanska vjera da čovjek, stvoren na Božju sliku, stvarno u sebi nosi ono božansko da je naša istinska, neiskvarena, originalna narav, upravo ona koju ima Isus Krist. On je i došao na svijet da čovjeka, koji se po grijehu udaljio od Boga, ali i od samoga sebe, da toga čovjeka izmiri s Bogom i sa samim sobom. Jer, veli dalje Pavao, Božji je plan po Kristu „izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima“.
Mi ljudi koji put tražimo sami sebe, koji put ne znamo što bi bilo dobro i za nas i za naše društvo. Crkva vjeruje da ima jedinstven, jedini prototip: Isusa Krista. On nam je pokazao put dobrote, milosrđa, ljubavi, vjernosti. On nam je pokazao da čovjek ne živi samo o kruhu, on je svojim primjerom pokazao da se treba Bogu pokoravati, pa ako treba zbog toga i trpjeti, da treba ljubiti neprijatelje i progonitelje. Put je to koji nažalost nikad nećemo u potpunosti slijediti, ali mu se uvijek možemo iznova vraćati. Kršćani su uvjereni da je to jedini istinski i najbolji put i za kršćane i za sve ljude dobre volje. Jer, imamo za to sjajan uzor: Isusa Krista! Ali imamo i njegovu pomoć da ga možemo slijediti.
Zato i mi danas, napunjeni duhovnom snagom, krenimo biti Samarijanci u ovom svijetu, ne okrećući glavu od nepoznatih u potrebi, već slijedimo Kristov zakon ljubavi i požrtvovnosti za naše bližnje. A ti bližnji su svi oko nas, znani i neznani! Amen.
Prema: dr. sc. Zvonko Pažin
Profesor liturgike na KBF-u u Đakovu i župnik u Čepinu 3