Čitanja: Dj 15,1-2.22-29; Ps 67,2-3.5-6.8; Otk 21,10-14.22-23; Iv 14,23-29
UVOD U ČITANJA
I. Danas nas Djela apostolska izvješćuju o problemima s kojima su se susretali Kristovi učenici zbog starozavjetnih zakona i promjena, odnosno novosti koju je Krist donio.
II. A u odlomku iz Knjige Otkrivenja sv. Ivan opisuje novu zajednicu nakon Kristova uskrsnuća i njezinu otvorenost svima.
III. U odlomku iz evanđelja sv. Ivana, sv. Ivan evanđelist nam prenosi Kristovu pouku o vjeri u Boga i onda kad Krista nema u blizini, po riječi koju nam ostavlja, po vjeri zajednice i Duhu kojega nam šalje.
POZDRAV
Braćo i sestre, mi danas slavimo već 6. nedjelju poslije Isusovog Uskrsnuća. I što više vremena prolazi od njegovog Uskrsnuća, to više Krist pušta apostole da djeluju samostalno. Tako im Isus u današnjim čitanjima najavljuje svoj odlazak – uzlazak Ocu na nebo. Pokušajmo to sada sebi posvijestiti i predočiti kako su se apostoli morali osjećati nakon silne sreće i sigurnosti što je uskrsnuli Isus živ među njima, a najednom ostaju sami. Ljudi ih negdje prihvaćaju i slijede, a negdje ne. No učenici, a i mi danas nismo prepušteni sami sebi, nego je Duh Sveti uvijek prisutan u našim dobrim djelima i nastojanjima kada slijedimo Kristov nauk.
POKAJNIČKI ČIN
Kada smo nedjeljom na sv. misi zajedno, sve nam se čini lako, a kad krenemo u svoju svakodnevicu, kao da nam postaje sve teže i kao da olako i brzo zaboravljamo što smo u svetoj misi – euharistiji – doživjeli, što smo čuli i primili. Evo, za sve takve trenutke u kojima smo zaboravljali na Kristovu milost i njegov nauk, iskreno se pokajmo! Ispovijedam se …!
Smilovao nam se svemogući Bog, oprostio nam grijehe naše i priveo nas u život vječni. Amen.
HOMILIJA – PROPOVIJED
Braćo i sestre, znanost nas uči da su prirodni zakoni nepromjenjivi. Kada ih čovjek otkrije, oni ulaze u temelje ljudske kulture i napretka. To su, na primjer zakoni matematike i fizike, kao oni koje su otkrili Arhimed i Pitagora. Oni su u temeljima matematike i fizike. Nepromjenjivi. Slično je i s tri zakona o kretanju nebeskih tijela koje je otkrio Kepler. Na njima se temelji astronomija i astrofizika. Tako je to s egzaktnim znanostima. Neke su njihove postavke neoborive.
Možemo li to isto reći za neke moralne zakone? Je li – kao Pitagorin poučak – nepromjenjivo načelo, odnosno zapovijed: „Ne ubij“? Ili ona druga koja veli: „Ne učini preljuba“? Ili pak ona jednostavna: „Ne ukradi“? Evo kako na to gleda posljednja knjiga Novoga zavjeta, Otkrivenje. Ivan u viđenju gleda Božji grad, novi Jeruzalem, kako će on izgledati u vječnosti. Veli: „Gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac! Narodi će hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi zemaljski u nj donositi slavu svoju.“
Za kršćane je Kristovo evanđelje svjetlost, koja ih vodi, kako stoji u Ivanovu evanđelju: „Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.“ Za kršćane je Kristovo evanđelje istinski putokaz a Božje su zapovijedi – u sebi trajne i nepromjenjive. Koliko je samo bilo životnih filozofija, političkih sustava koji su se htjeli nametnuti kao istiniti, trajni i nepromjenjivi, koji su obećavali savršen život… Tako su ideolozi Francuske revolucije htjeli zatrti svu dosadašnju kršćansku kulturu i uspostaviti novi poredak, pa je završilo tako da je „revolucija pojela vlastitu djecu“. Koliko je bilo totalitarnih sustava i diktatora koji su htjeli biti božanstvo, namećući svoju ideologiju, od rimskih careva, preko Napoleona, Hitlera, Staljina, pa do Putina, koji žele da ih zovu „velikim vođama“. Svi su oni htjeli uspostaviti novi poredak… Čini se da je slično i s današnjim potrošačkim društvom, koje ne mari za neke „zastarjele“ moralne odredbe, nego u središte stavlja egoistični užitak. Nasuprot tome, mi kršćani vjerujemo da je Isusov put jedini način da čovjek pronađe samoga sebe, te da svoj život, Božjom snagom, usmjeri prema vječnosti. Što bi inače bila alternativa? Koji drugi pu? Je li možda taj put konzumerizam? Je li to zdrav način prehrane il neke tehnike meditacije? A što nakon toga? Braćo i sestre, Isusov put nadahnjuje ljude već dvije tisuće godina. Mi kršćani upravo u njega polažemo svo svoje pouzdanje. Neka tako i bude! Amen.
Prema: dr. sc. Zvonko Pažin
Profesor liturgike na KBF-u u Đakovu i župnik u Čepinu 3