4. NEDJELJA USKRSA – C – NEDJELJA DOBROG PASTIRA;

MAJČIN DAN

8. svibnja 2022.

Čitanja: Dj 13, 24.43-52; Ps 100, 2.3-5; Otk 7, 9.14b-17; Iv 10, 27-30

POZDRAV

Braćo i sestre, iz nedjelje u nedjelju okupljamo se u zajednici na sv. euharistijsko – misno slavlje. Dobro je da smo u tome redoviti, da smo vjerni Kristu, našem Predvodniku i Pastiru. Pozivam vas sve da se otvorimo djelovanju Duha Svetoga, koji nas sabire u ovom zajedništvu, ne zaboravljajući pri tom da Krist želi osloboditi svakoga čovjeka za vječni život s Bogom. Stoga, neka se u ovom svetom slavlju svi osjećaju dobrodošlima i prihvaćenima!

POKAJNIČKI ČIN

Za sve trenutke kada smo svoje znanje, mogućnosti i ljudska dostignuća upotrijebili protiv nekoga ili na nečiju štetu, iskreno se pokajmo da bismo bili dostojni susreta s Kristom! – Ispovijedam se…!

POKLIK KRISTU

• Gospodine, koji si napunio zemlju svojom dobrotom, smiluj se!
• Kriste, koji nas dovodiš u društvo nebesnika, smiluj se!
• Gospodine, koji nas trajno ispravljaš vazmenim otajstvima, smiluj se!

Smilovao nam se Svemogući Bog, oprostio nam grijehe naše i priveo nas u život vječni. Amen.

HOMIJIJA – SVEĆENIŠTVO PO MJERI ISUSA KRISTA:

                        SVEĆENIK KAO DOBRI PASTIR

Braćo i sestre, znamo da je u Kristovoj Crkvi samo jedan Dobri Pastir, a taj pastir je sam Isus Krist. Crkva sluša samo Njegov glas i samo za Njim ide, jer je On dao svoj život za nju. Samo Isus može potpuno uzeti na sebe titulu svećenika, jer On se jedini nalazi sasvim na Božjoj strani, On jedini ima potpunu vlast navješćivati volju Božju i dijeliti njegovu milost. No, u isto vrijeme Isus se nalazi sasvim i na našoj strani, pa mu ništa što je ljudsko nije strano. Zato Isus, Dobri Pastir, izabire između ljudi pastire kojima povjerava službu, govoreći im: „Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla“ (Lk 10,16).

Gledajući na svećeništvo kao na službu po mjeri Isusa Krista, onda nam se svećenički poziv čini nemogućim. Svećeništvo „po mjeri Isusa Krista“ znači: susretati ljude kako ih je Isus susretao; moliti onako kako je Isus molio; biti neovisan o bogatstvu, uspjehu i prestižu, kao što je to Isus bio; znači: potpuno se predati i potpuno posvetiti siromasima, bolesnima, djeci i svima koji trebaju čovjekovu blizinu kako je to Isus činio. Zato se čini da jedan ljudski život ne bi bio dovoljan da čovjek sve to ostvari.

Evo, nedjelja Dobrog Pastira i dan molitve za duhovna zvanja znači stoga da mi danas molimo kako bi mladi ljudi mogli pronaći put nasljedovanja Krista, Velikog svećenika, kako bi mogli pronaći smisao i sreću svoga života. Vjerujem da će danas u mnogim crkvama biti govora kako je sve manje svećenika, a redovnici i redovnice u mnogim biskupijama (posebno u Europi!), postali su rijetkost, na koje se kada ih susretnete na ulici, gleda kao na atrakciju, nešto što dolazi iz prošlih vremena. Možda će se neki požaliti da će manjak svećeničkih zvanja dovesti do toga da će mnoge župe ostati bez pastira, mnoge kuće, bolnice, starački domovi i vrtići bez časnih sestara. A ovakav oblik žalopojke (a ne reklame!), više mi liči na sve drugo, nego na pravi argument koji bi mogao djelovati na onoga koji osluškuje glas Božji, da ga shvati i krene za njim. To me podsjeća na kuknjavu zemalja ostarjele Europe kada se govori o problemu nataliteta, pa kažu:“ Sve više starimo, tako da je svake godine sve više staraca i starica koji umiru, nego li djece koja se rađaju. Te ako se nastavi ovakav trend, tko će onda raditi za naše mirovine?“ Naravno da će takvi argumenti teško ikoga motivirati da donese djecu na svijet. Jer izostaje onaj najbolji motiv koji govori o ljepoti roditeljstva, da su djeca radost u obitelji i da ona obogaćuju ovaj svijet. U javnosti se uglavnom govori o djeci kao teretu i trudu dok ih se podiže i odgaja, a rijetko kada o radosti i velikoj sreći koju djeca daruju obitelji, narodu, svijetu i Crkvi. (A mislim da bi zbilja bilo banalno ovdje spominjati one kojima radost čine kućni ljubimci!).

Nešto je slično i sa duhovnim zvanjima. Ponekad više gledamo na stres i teret koji podnosimo u svome zvanju mi koji već jesmo u tom zvanju. U javnosti se govori i raspravlja o problemima u svećeništvu, s posebnim naglaskom na celibat, na samoću ili na neuspjeh u pozivu.

Možda ćemo čuti i od pojedinog svećenika kako kaže:“ Toliko sam toga učinio i dao, a ništa!“ Toliko sam propovijedi uputio, toliko vjeronauka i kateheza održao, toliko razgovora i rasprava, a uspjeh kao kod sv. Pavla kada je propovijedao u svoje vrijeme u Ateni… Sve se završavalo odmahivanjem rukama i okretanjem glave. Ne kažem da ponegdje i toga ima, ali danas bismo trebali posvjedočiti da svim srcem stojimo uz ono što jesmo i da glasno kažemo: „Lijepo je biti svećenik!“

I danas je, braćo i sestre, veliko polje rada na Gospodnjoj njivi. Stoga, dok danas molimo za duhovna zvanja, promišljamo i molimo za one mladiće i djevojke koji pomišljaju ostaviti sve i slijediti Isusov poziv. Onaj koji želi biti uz Isusa mora ostaviti i kuću, i žive i mrtve, i obitelj i novac – bogatstvo, sve što voli i ima. Ali neće ostati bez plaće. Isus kaže da će ono, što će dobiti u zamjenu, biti puno veće i da će time moći naplatiti svako odricanje. Kada iz ove zemaljske perspektive razmišljamo o toj zamjeni koju ćemo dobiti, onda nam se sve to čini kao nešto tako daleko, pa je sve manje sposobnih za odricanje. Zbog toga mnogi na putu posustaju i uzmiču. Ni Isusovim učenicima koji su ga pratili nije uvijek polazilo za rukom da budu po volji Gospodinovoj. – U evanđelju sv. Luke na jednom mjestu (Lk 22,31) Isus se obraća Šimunu i kaže: „Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu!“ I premda je Isusovo rešeto bilo gusto, ipak je i u njegovoj dobroj pšenici ostajalo i lošeg sjemena. Skoro u svakom Isusovom učeniku, pa i u onim najdosljednijima,  je ostajalo i sjeme Judino! Možda i zbog toga mnogi danas gledaju na nas svećenike kao na promašaj života ili na one mlade ljude koji su spremni prihvatiti tako nešto da se nakon završenog studija žele zarediti za svećenika ili postati redovnik, odnosno redovnica?

Duhovni se život, ili bolje rečeno odluka da netko postane svećenik, redovnik , redovnica ili duhovna osoba, ne izučava tijekom studija, kao što se drugi sadržaji uče u školama i na fakultetima, kao npr. jezici ili crkvena povijest i teološki traktati. Tko želi postati svećenik, mora osjećati u sebi tu spremnost, mora u sebi tražiti vlastite izvore zvanja i sjeme koje klija, temelj svoga života. Sve to mora tražiti u sebi, a ne izvan sebe. A to traženje, koliko nam je poznato iz vlastitog poziva, traje toliko dugo koliko i sam život.

Pitanje je sada: kojim putem krenuti u tom traženju i kakva sredstva koristiti? U kršćanskoj tradiciji postoje putovi i različite metode. Tko želi postati „duhovnom osobom“, morat će u svom životu pronaći prostor i za molitvu, i za časoslov, i za meditaciju, i za čitanje Svetog pisma i za duhovni razgovor, a uz to će morati imati vremena i za ljude i za susrete s njima.

Zato danas, zajedno sa papom Franjom, „molimo Gospodina da svima onima koji su na putu zvanja podari duboki osjećaj pripadnosti Crkvi te da Duh Sveti u Pastirima i svim vjernicima osnaži duh zajedništva, razlučivanja i duhovnog očinstva i majčinstva!“ Amen.

Prema: vlč. Pavo Jurišić

MOLITVA VJERNIKA

Braćo i sestre, uputimo svoje iskrene molitve našem Stvoritelju kako bi nas njegova ljubav po uskrslom Kristu vodila na izvore voda života:

1. Tvoja je Crkva, raspršena po svem svijetu, više nego ikad potrebita tvoje ljubavi i zaštite. Daruj joj međusobnu slogu da se ujedini i hrabro prianja uz tvoju Riječ, molimo te!
2. Pastirima tvoje Crkve nije lako okupljati stado u svijetu današnjice, prepunom raznih ovozemaljskih ponuda. Blagoslovi ih te obdari zdravljem duše i tijela kako bi bili snažni i složni pastiri svojih stada, molimo te!
3. Mnoge mladiće i djevojke pozivaš u duhovna zvanja. Ohrabri ih te im učvrsti vjeru i pouzdanje u tvoju Riječ kako bi se spremno odazvali i prihvatili tvoj poziv, molimo te!
4. Diljem svijeta danas se slavi Majčin dan. Svim majkama podari blago i nježno srce kako bi poput svete Majke Marije s ljubavlju prihvaćale i vršile svoj majčinski poziv, molimo te!
5. Naši pokojni, a osobito pastiri tvoje Crkve, preminuli su s vjerom u uskrsnuće. Budi im milosrdan na posljednjem sudu i blagošću ih svojom privedi na vječne pašnjake u tvom kraljevstvu, molimo te!

Bože Oče, sve nas koji se tebi utječemo i tebe slijedimo, primaš u svoja nebeska prostranstva. Daj da snažnije prionemo uz tvoje blago srce i slijedimo put ljubavi kojim nas želiš voditi. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.