Svake godine na četvrtu vazmenu nedjelju Crkva slavi Isusa kao Dobrog Pastira spominjući se svećeničkih i redovničkih zvanja. Svjedoci smo kako su u posljednje vrijeme duhovna zvanja u svojevrsnoj krizi. Ona se očituje ne samo u sve manjem broju svećenika i redovnika, nego i u njihovu pogrešnom shvaćanju kako od strane crkvenih službenika tako i od strane vjernika. U napasti smo odlaska u dvije krajnosti. Jedna je idealiziranje, a druga mnogo više prisutna napast reduk-cionizma unutar kojeg duhovno zvanje svodimo na razinu običnog zanimanja. Kako bismo izbjegli ovim krajnostima potrebno je uvijek iznova preispitivati pravu narav svećeništva i redovništva kako bi nam bilo jasnije njihovo poslanje. U tome nam pomaže slika Isusa kao Dobrog Pastira koja nam se predstavlja u današnjem evanđelju.
Navedena nam slika prije svega govori o odnosu duhovnog poziva prema ostalim poslovima koje nazivamo zanimanjima, a koje Isus u evanđelju uspoređuje s poslom najamnika. Najamnik je onaj koji radi da bio osigurao vlastitu egzistenciju. Njegov je posao uvijek podložan računici pri čemu u središte stavlja ne samo svoju vlastitu zaradu, nego i mogućnost osobnog uspjeha i napredovanja. S druge strane, pastir je onaj koji život svoj polaže za ovce. On radi sa srcem vođen istinskom brigom za dobro onih koji su mu povjereni pri čemu svaka računica dolazi u drugi plan. U tome smjeru treba ići i djelovanje duhovnih pastira. Također je važno da ga i sami vjernici tako doživljavaju i prema njemu se odnose. Na taj način svoje crkvene službenike neće smatrati samo administratorima, nego će cijeniti sve ono čega su se odrekli i što neprestano ulažu u poziv na koji ih Isus poziva.Sljedeće što nam evanđeoske riječi govore jest ispravan odnos pastira prema onima koji su im povjereni. Ono se izražava u Isusovim riječima: „ Ja poznajem svoje.” To znači poznavati ih ne samo poimenu, nego prepoznati njihove istinske i duboke potrebe kako ne bi djelovali površno. U daljnjem tekstu Isus dodaje: „Mene poznaju moje.” Potrebno je, dakle, da i vjernici u djelovanju duhovnih pastira prepoznaju Božju brigu za čovjeka kako bi u mnoštvu različitih glasova ovoga svijeta prepoznali onaj Isusov koji je jedini pravi Put, Istina i Život. To znači u odnosu službenika Crkve nadići osob-nu razinu i predrasude kako bismo prepo-znali Božju riječi u njihovim riječima.Govoreći o sebi kao Dobrom Pastiru, Isus naglašava kako ima i drugih ovaca koje nisu iz ovog ovčinjaka, a koje treba da dovede kako bi bili jedno stado i jedan pastir. Riječi su to koje izražavaju Isusovo sveopće poslanje spasenja ljudskog roda. Poput Isusa koji je došao radi svakog čovjeka i njegova spasenja, i duhovni pastiri pozvani su pristupiti svima bez obzira na materijalni status, socijalni položaj, psihičko stanje, karakter, dob i ostale čimbenike koji nas razlikuju. Upravo se u tomeočituje katolička širina. Stoga bi se svaki vjernik trebao osjećati pripadnikom jedne Katoličke Crkve kao svoje duhovne obitelji.Aktualna kriza duhovnih zvanja ne rješava se samo nekim površnim metodama. Potrebno je stalno imati na pameti koja je njegova prava narav u kontekstu Kristova poslanja. Potrebno je uvijek iznova definirati i obnavljati odnos pastira i povjerenih vjernika. Pri tome je po-trebno čuvati se idealiziranja nakon kojeg redovito slijedi razočaranje uslijed neis-punjenih očekivanja. Također je potrebno čuvati se i napasti redukcionizma koje duhovno zvanje svodi na nešto banalno nakon čega se uvijek pojavljuje želja za ostvarenjem nekih osobnih interesa na štetu pravog dobra vjernika. Stoga molimo da-nas za naše duhovne pastire kao i povje-rene im vjernike te činimo sa svoje strane ono što možemo kako bismo svi zajedno u zajedništvu Crkve napredovali u svom kršćanskom životu.
MOLITVA VJERNIKAPomolimo se Isusu Kristu, Dobrome Pastiru, koji svoj narod vjerno vodi i uvijek iznova hrani preko onih kojima je povjerio Crkvu. Recimo zajedno: Tebe molimo, usliši nas!
1. Pastiru Crkve, ti se brineš za svoje stado koje si povjerio papi, biskupima i svećenicima. Daj da u svome djelovanju slijede tebe, Dobroga Pastira, koji svoj život polaže za ovce svoje, molimo te.
2. Mnoge ljude pozivaš na intenzivniji način življenja vjere kroz zavjete siromaštva, poslušnosti i čistoće. Daj da naši redovnici i redovnice svojim načinom života svima nama budu znak nebeskog kraljevstva koje se već ovdje na zemlji počinje ostvarivati, molimo te.
3. Tvoje riječi o velikoj žetvi i tvoja zapovijed o navještanju Radosne vijesti evanđelja obavezuju nas na stalno kršćansko svjedočenje i djelovanje. Dok se spominjemo naših misionara, daj da ne zaboravimo kako je svatko od nas pozvan svjedočiti vjeru u sredini u kojoj se nalazi, molimo te.
4. Obiteljska zajednica prva je škola života i vjere. Čuvaj naše obitelji u jedinstvu i slozi, da djeca i mladi rastu u ljubavi i zajedništvu, da budu otvorene Duhu Svetom i budu spremni odazvati se tvome pozivu, molimo te.
5. Gospodine, ti i danas pozivaš mladiće i djevojke da te slijede u svećeničkom i redovničkom životu. Svima koje si pozvao daruj snagu i hrabrost da u tvojoj službi svaki dan iznova pristaju uz tvoju riječ i tvoj poziv, molimo te.
6. Za sve koji su prešli iz ovozemnog života u vječni život, privedi ih vječnom gledanju tvoga lica, molimo te.
Gospodine Isuse Kriste, Pastiru i Vođo naš, vodi nas trajno svojom blagom prisutnošću, da Crkva iz dana u dan napreduje u vjeri, nadi i ljubavi. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Priredio: fra Kristijan Sinković, Milosrdna braća sv. Ivana od Boga