Glasna manjina i šutljiva većina

Čitanja: Pnz 18,15-20; Ps 95, 1-2.6-9; 1Kor 7,32-35; Mk 1.21-28

Ove riječi današnjeg evanđelja koje smo čuli, a koje nam Crkva danas stavlja na razmišljanje, svjedoče o događaju koji se zbio u kafarnaumskoj sinagogi u kojoj je Isus jednom počeo poučavati prisutne. Mnoštvo je bilo zaneseno njegovim naukom i divilo se autoritetu s kojim je Isus poučavao istine Božje, u čemu mu nitko nije mogao biti ravan niti se uspoređivati s njim. Pa ipak u sinagogi je bila i jedna neželjena reakcija, jer je tu bio prisutan čovjek opsjednut nečistim duhom. No, premda je bio sam, uz toliko mnoštvo, on ih je sve nadjačao svojom glasnom reakcijom na Isusovu prisutnost, vičući: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!“ Srećom da su Isusova snaga i njegov autoritet bili daleko snažniji od vike demona koji je vikao iz opsjednutoga, te da je Isus mogao osloboditi čovjeka od njegove zle prisutnosti i obdariti ga novim životom okrijepljenim milošću, u protivnom on sam bi nadjačao sve prisutne u sinagogi.

Braćo i sestre, prema ovome, nazovimo ga „kafarnaumskom obrascu“ i danas se iste ili slične stvari događaju i u našem redovitom životu. Ako promatramo današnje društvo, uočavamo da postoji ona mirna i tiha većina koja se ne ističe svojom glasnošću, pa se možda čak može reći da  nije društveno prodorna. Nositelji prodornosti u društvu uvijek su neki glasni pojedinci ili neke glasne manjine , koje vjerojatno ne bi bile toliko glasne da ne uživaju potporu nekih drugih – često i mračnih sila. Kao što je slučaj i ovoga čovjeka opsjednutog nečistim duhom. Zla sila je u njemu pokazala svu svoju snagu, nosila ga i podupirala, opsjedala ga i davala mu moć da nadjača ono mnoštvo koje nije imalo istovjetnu snagu suprotstaviti mu se. I u našem društvu se pokazuje ova istina: sile zla su tako destruktivne i prodorne, da su u stanju nadjačati onu šutljivu većinu, koja ne uspijeva doći do riječi od tolike buke i ispraznosti kojom se želi potisnuti sve što je vrijedno i što je Isus donio u društvo.

 Mi kršćani naučili smo biti tihi i slušati u miru Božji glas, primjenjujući ga najprije u svoj osobni život. Naše svjedočenje nikad nije bilo utemeljeno na galami i na unošenju destruktivnosti i nereda u društvo. Nismo bili revolucionarni u smislu da smo se hvatali prljavih sredstava, kao što je oružje, psovka, galama ili nedolično ponašanje. Dovoljno je vidjeti danas određene manifestacije i parade u društvu i u medijima pa da nam sve bude jasno koja razina svijesti i koji stupanja vrijednosti se zastupa. I danas glasna manjina koja ima svesrdnu potporu medija, pa i svjetovne i posvjetovnjačene javnosti, prepoznaje onoga što poučava i nastupa s vlašću Kristovom, te ga želi na bilo koji način diskreditirati, umanjiti njegov utjecaj i vjerodostojnost. Takvi će nastojati ubaciti ne samo mrvu sumnje, nego i obilatu dozu kako bi zbunili i obeshrabrili one koji su zaneseni Isusovim naukom. Isusa redovito ocrnjuju bez dokaza i promišljanja, bez istinskog propitivanja onoga što je govorio i koliko to vrijedi. A njegove učenike – vjernike optužuju da su nazadni, da su kočničari napretka čovječanstva, da su uzrok svih nedaća, uništenja i pustoši u društvu.

Mi vjernici se ipak ne slažemo s obmanama koje se promiču kao vrijednosti i sa zlom koje se promiče u ime slobode. Naš dokaz nije u galami, u drskosti, niti u bezočnosti ideja i zahtjeva. Mi nismo bezobzirni ljudi i  nikada ne činimo nešto iz vlastitih prohtjeva, iz egoizma, nego radi dobra ljudi i društva. Zato moramo biti ponosni na sebe sko tako postupamo. Mi kršćani ne možemo drugačije ugasiti bunt glasne manjine nego snagom Božjom; ne nasiljem ni ispraznom galamom, ne hvastanjem nego čineći djela Božja, kako nas je Isus učio, to jest dao nam primjer. Čisteći svoje srce snagom Isusove prisutnosti, dano nam je ostaviti veliko svjedočanstvo, pa i onda kada ne uživamo potporu javnosti i medija, političkih i gospodarskih krugova moći.Na nama je posvjedočiti da Isus nije došao da nas uništi, nego da nas očisti, izgradi, uzdigne. Pozvani smo primjerom života pokazati glasnoj manjini da nismo protiv ljudskih prava i sloboda, ali da ne možemo podržavati pravo na nečistoću i opsjednuće bezboštvom kao vrijednosti, jer to ni naš Gospodin Isus nije podržavao. Naša je zadaća, bilo da smo malobrojni, bilo da smo mnogobrojni, bilo da je zgodno ili nezgodno, pokazati da je Isus ne samo poželjan nego i nezaobilazan u našim životima i našem društvu. Stoga smo svi pozvani ne biti šutljiva većina, već glasna , kja jasno i glasno svjedoći o vrijednostima koje je primla i kojima obogaćuje život i suživot u društvu. Pokažimo da smo većina koja nikome ne osporava njegova istinska prava, već živi istinske univerzalne vrijednosti, ali ne dopuštajući da se zlo ukorijeni u ljudskoj sredini pod krinkom prava i sloboda. Neka nas Gospodin stoga osnaži svojom novom i snažnom rukom i naukom, kako bismo i mi vjerodostojno svjedočili te svojim svjedočenjem doprinosili većoj duhovnoj čistoći pojedinca i društva u cjelini.

Amen.

Prema prof. dr. Ivan Bodrožić