Danas, na četvrtu nedjelju došašća, pred samu svetkovinu Božića, Crkva nam pruža isti tekst evanđelja koji se čita i na svetkovinu Blagovijesti. Želi nas podsjetiti današnjim evanđeljem na važan događaj koji se zbio devet mjeseci prije rođenja Isusa Krista kada se anđeo Gabriel objavio Mariji u Nazaretu i pozdravio ju riječima: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ i „Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega.“ Sve je plan Božji. Ništa nije slučajno. Bog u povijest spasenja uvlači čovjeka. Nebo šalje svoga anđela k jednoj nazaretskoj Djevici, Djevici Mariji, i sve joj objavljuje. Naravno da čovjek to ne može shvatiti. To nadilazi ljudsku moć i spoznaju. Ali, Bog ne ide tako daleko da čovjek ne bi mogao reći svoj da za Onoga komu „(…) će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ Bog ne čini ništa iznenada nego korak po korak objavljuje svoje planove tako da nešto od rečenoga nalazimo već u Drugoj knjizi o Danielu koje smo maloprije čuli. Čitanje govori također o kralju Davidu koji se nastanio u skupocjenom dvoru od cedrovine i koji planira i za kovčeg Božji dostojan stan. Jer izgleda da kralja Davida savjest prekorava što on kao čovjek živi u luksuzu, a Božji kovčeg u siromašnom šatoru pa želi za kovčeg Božji sagraditi dostojno prebivalište. To Bog preko proroka Natana odbija, ne želi da mu David gradi prebivalište. Međutim, Bog će podići potomka iz Davidove loze za koga Gospodin govori: „Ja ću njemu biti otac, a on će biti meni sin.“ Bog se dakle želi nastaniti u čovjeku. U ovim riječima naslućujemo ono o čemu i o komu govori današnje evanđelje. Ovim riječima Neba preko proroka Natana obistinjuju se sva Božja obećanja i ljudska očekivanja. Ovo je pradavni navještaj rođenja Sina Božjega, navještaj Onoga u kojem će prebivati Bog, nagovještaj rođenja Bogočovjeka, Isusa Krista. Zato nije čudno što Crkva za današnju nedjelju uzima čitanje i iz Druge knjige o Danielu i isti tekst evanđelja svetkovine Navještenja i četvrte nedjelje došašća, neposredno pred događaj Božjeg udomljenja među ljude, pred Božić. Stoga današnje evanđelje odgovara svakom liturgijskom vremenu, svakoj nedjelji, pa i ovoj našoj današnjoj, četvrtoj došašća, neposredno pred Božić, pred svetkovinu Isusova rođenja. Poruka je ista. Bog se nastanjuje među nas ljude. Poruka liturgijskih tekstova današnje nedjelje više je nego očita da Bog prebiva i želi prebivati među nama ljudima.
To Bog govori već Davidu ovim riječima: „Bio sam s tobom kuda si god išao…“, a Mariji anđeo kaže: „Gospodin s tobom!“ Bog je neprestano s čovjekom i draži mu je čovjek nego njegove skupocjene rukotvorine. Bogu nije do naših ljudskih rukotvorina, njemu je do čovjeka. On silazi čovjeku i nastanjuje se kod njega ili bolje rečeno On se nastanjuje u čovjeku. Naravno, da to zbunjuje čovjeka. „Na tu se riječ ona (Marija) smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.“ Ali, Bog i tu pomaže, ulazi u ljudsku zbunjenost i smetenost i kaže: „Ne boj se, Marijo! Ta našla su milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega.“ I ne samo da se Bog nastanjuje u čovjeku, On traži ljudsku pomoć, traći njegovu suradnju, moli pristanak Marije da bude Majka njegova Sina. Bog već od pamtivijeka priprema dostojan „stan“ svome Sinu. Bit će to Djevica Marija kojoj Bog šalje svoga glasnika da je za to pripremi. Otkrivanje i shvaćanje plana ići će korak po korak, a tek na uskrsno jutro bit će dovršen u svoj svojoj punini. Između Nazareta, Betlehema i Kalvarije pa do uskrsa živjet će i Marija svoj ljudski život pokriven otajstvom Božjeg plana.
Marijina veličina očituje se prihvaćanjem plana Božjega iako ga nije sasvim razumjela. Njezina se veličina sastoji u otvorenosti prema pozivu Božjem, a nada sve njezinim odazivom: „Neka mi bude po tvojoj riječi.“
Marija nam daje primjer kako odgovoriti na Božji poziv. Evanđelje nam daje Mariju kao primjer vjere i povjerenja. Marija je primjer kako Bog preko čovjeka dolazi na svijet. Po svakom od nas može Bog dolaziti u ovaj svijet. Toliko je načina koliko i nas ljudi. Po Mariji je došao tjelesnim rođenjem, svojim utjelovljenjem i to je bilo jednom-zauvijek. Ali, da Bog dolazi po svakom onom koji pomaže potrebitome, koji ljubi Boga i svoga bližnjega, koji tješi uplakanoga, koji hrani gladnoga i oblači gologa, to je potvrdio sam Bogočovjek-Isus Krist koji reče: Sve što ste učinili onom najmanjem, učinili ste meni. Ovakvi nam primjeri govore kako Bog dolazi ili može doći i danas na svijet, kako se i danas događa Naviještenje i Božje rođenje-Božić. Zato naše slavlje Božića nije samo sjećanje nečega što se jednom davno dogodilo, nego svakodnevno prihvaćanje Božjeg poziva na život u ljubavi prema Bogu i prema našem bližnjemu kao i naša spremnost otvoriti se Bogu. Bog traži našu suradnju i raspoloživost. Bog traži da se nastani i u nama. Takvom se pokazala Marija. Ona se otvorila Božjem pozivu, a Bog je taj koji djeluje. Svakom onomu koji se spremno odazove Bog dolazi. Povjerenje stvara čuda već među ljudima a koliko tek kada se čovjek potpuno povjeri Bogu i njegovu Duhu. Osim toga što nam je Marija uzor i primjer prihvaćanja poziva Božjega, ona nam je i primjer propitivanja: a kako će to biti jer mi smo samo ljudi i ne poznajemo sve. Vjerujem, da će i nama biti rečeno: Ne boj se: „Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ Stoga recimo i mi: Evo, me! Neka mi bude, kako ti kažeš!
fra Josip Klarić